Rovčanin – Aktuelni Zakon o komunalnim djelatnostima nije odgovorio zadatku

SAOPŠTENJE ODBORNIKA DEMOKRATSKE CRNE GORE NIKOLE ROVČANINA

Aktuelna vlast i dalje ne rješava prilično nedefinisano stanje u mnogim segmentima komunalnih djelatnosti. Možemo konstatovati da pokušaj uvođenja reda u ovu oblast putem zakona o komunalnim djelatnostima koji je usvojen 2016.godine, nije dao očekivane rezultate. Rok od 18 mjeseci koji je ostavljen za njegovu primjenu odavno je protekao, ali javne službe i dalje nisu u mogućnosti da u potpunosti prilagodile svoje poslovanje sa novim rješenjima. Ovo prije svega pokazuje manjkavosti propisa koji su praktično nametnuti bez realnog sagledavanja mogućnosti za njihovu implementaciju. Zakon propisuje i obavezu izjednačavanja cijena komunalnih usluga za pravna i fizička lica, ne vodeći računa o posledicama i otežanoj primjeni, odnosno o finansijskim opterećenima građana. Sa druge strane, mnogi privrednici su u skladu sa Zakonom očekivali smanjenje cijena usluga. Sve ovo upućuje na zaključak da je namjera vlasti bila da se navedenim Zakonom ispuni forma u odnosu na usaglašavanje sa evropskim zakonodavstvom, bez sagledavanja suštine, specifičnosti pojedinih komunalnih djelatnosti, stanja u kojem se nalaze preduzeća i standarda građana. Drugim riječima, vlast nije analizirala spremnost komunalne djelatnosti da primjeni nametnuta rješenja, niti je razmišljala o posledicama izostanka primjene. Iz tog razloga je potrebno izvršiti novu detaljnu analizu stanja u oblasti komunalnih djelatnosti, pa nakon toga pristupiti donošenju novih primjenljivih zakonskih rješenja, vodeći računa o potrebama građana i privrede sa jedne i zahtjevima Evropske unije sa druge strane.

Takođe, prilično nedefinisano stanje u dijelu obračuna zarada nametnuto je i novim Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kojim su obuhvaćeni i zaposleni u privrednim društvima koja obavljaju komunalne djelatnosti, a čiji je osnivač lokalna samouprava. Prije svega, postoji kolizija između zakona i granskog kolektivnog ugovora za komunalno stambenu djelatnost koji u svojim odredbama propisuje raspon koeficjenata u odnosu na stručnu spremu zaposlenih. Sa druge strane, Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru propisuje grupe poslova koje su karakteristične za državnu upravu i pod koje se ne mogu podvesti specifični poslovi iz oblasti komunalne djelatnosti. Tako danas, dio privrednih društava u Crnoj Gori koja vrše komunalnu djelatnost zarade zaposlenim obračunavaju u skladu sa navedenim zakonom, a dio u skladu sa kolektivnim ugovorima, pri čemu postoji i drastična razlika kako u koeficjentima složenosti poslova, tako i u njihovoj obračunskoj vrijednosti. Kao i u prethodnom slučaju i kod ovog Zakona postoji ambicija da se pojedina rješenja silom nametnu iako su teško primjenjiva u praksi. Potrebno je da se ovaj segment u potpunosti usaglasi sa sindikatima, na način što će se klasifikacija poslova iz zakona prilagoditi specifičnostima komunalnih djelatnostima, a potom pokrenuti proceduru izmene i dopune zakona i granskog kolektivnog ugovora, kako bi se uspostavila usaglašenost i jedoobraznost u primjeni.

Ipak, korijen ovog problema treba potražiti u Zakonu o unaprijeđenju poslovnog ambijenta iz 2013.godine koji je usvojen bez prevelike pažnje javnosti i koji je nametnuo transformaciju komunalnih preduzeća u privredna društva u roku od dvije godine od stupanja na snagu i to u oblik društava sa ograničenom odgovornošću. Ovakav ishitren potez u praksi je ostavio brojne probleme koji se praktično vuku do danas. Sa jedne strane zakonodavac javna preduzeća tjera da posluju po Zakonu o privrednim društvima i Zakonu o radu, a sa druge nameće propise koji se odnose na državnu upravu. Slično, i Zakon o državnim službenicima i namještenicima uvodi zastarjelost potraživanja prava iz radnog odnosa, za razliku od Zakona o radu koji propisuje da prava iz radnog odnosa ne zastarjevaju.

Da aktuelni Zakon o komunalnim djelatnostima nije odgovorio zadatku, potvrđuju i trenutne aktivnosti nadležnog Ministarstva kojima traga za novim rješenjima, do mjere da se razmišlja uređene ove oblasti sa dva posebna zakona. Zbog svega navedenog veoma je važno, preispitati oblast komunalnih djelatnosti, izvršiti neophodne analize, specifičnosti pojedinih komunalnih djelatnosti, uočiti razlike između lokalnih samouprava u pogledu tehničke opremljenosti i kadrovske osposobljenosti komunalnih preduzeća, uz poseban osvrt na zahtjeve privrede i očekivanja građana, donijeti najbolja moguća rješenja.

Održavati postojeća zakonska rješenja koja se ne primjenjuju, kao i ona druga koja prave probleme u praksi, odnosno treća koja su u koliziji sa drugim, a loše stanje popravljati povećanjem cijena usluga i smanjenjem zarada zaposlenim, apsolutno je nedopustivo. Ono što je najvažnije, treba voditi računa da ne dođe do povećanja cijena komunalnih usluga, što bi bio još jedan u nizu udara na standard građana, nakon drastičnog rasta cijena goriva i najavljenog uvećanja cijena električne energije.