Dok Crna Gora planira milijarde eura energetskih investicija i izvoz zelene struje u Evropu, lokalne zajednice već organizuju proteste i vode sudske sporove da zaštite svoju zemlju i pravo da odlučuju o prostoru u kojem žive. Dokumentacija do koje je došao VOP pokazuje da je Vlada proteklog ljeta po hitnim postupcima i bez javnih rasprava usvajala zakonske izmjene koje ubrzavaju i pojednostavljuju procedure za investitore, a da je istovremeno izostavila da ugradi mehanizme koji štite građane.
Zakonske izmjene su rađene u okviru usklađivanja sa direktivama EU na ubrzanom putu pristupanja Crne Gore. Na tom putu Crna Gora se snažno promoviše kao buduće energetsko čvorište regiona i Evrope, a energetski razvoj predstavlja kao jedan od ključnih ekonomskih potencijala države.
Ovakve najave uglavnom prolaze ispod radara šire javnosti. Izostaje javna debata o tome ko će imati korist od novih energetskih kapaciteta, kakve će biti posljedice po prirodu i prostor, i šta će se dogoditi sa lokalnim zajednicama na čijim se imanjima i u čijim naseljima planiraju vjetroelektrane, solarni parkovi, dalekovodi, trafostanice, baterijska postrojenja i pristupni putevi.
Milioni privatnim investitorima, uništene rijeke i protesti građana: Šta je Crna Gora dobila od dosadašnje zelene tranzicije?
Dosadašnje iskustvo sa obnovljivim izvorima energije ne daje mnogo razloga za optimizam građanima na čijoj se zemlji planiraju nove elektrane. Dok su privatni investitori godinama ostvarivali milionske prihode uz garantovane otkupne cijene, građani su finansirali podsticaje, a lokalne zajednice se suočavale sa posljedicama po prirodu, prostor i sopstvenu egzistenciju.
Od 2015. do kraja 2025. godine povlašćenim proizvođačima električne energije isplaćeno je čak 104.551.157,16 eura podsticaja. To su zvanični podaci Crnogorskog operatora tržišta električne energije (COTEE), koje je Ministarstvo energetike i rudarstva dostavilo Skupštini Crne Gore, aktom broj 14-011/26-1190/2. Vjetropark Krnovo (72 MW), u vlasništvu kompanije Krnovo Green Energy, jedan je od primjera isplativosti takvog modela za investitore. Garantovana otkupna cijena iznosila je 95,99 eura/MWh, uz povlašćeni status do novembra 2029. godine. Kompanija je u 2025. ostvarila 22.131.129 eura prihoda, a prema dostupnim poslovnim podacima iskazala 6.041.661 euro neto dobiti, uz svega jednog zaposlenog, sa prosječnom mjesečnom zaradom od 612,67 eura.
Vjetroelektrana Možura (46 MW) poslovala je po istom modelu garantovanog otkupa od 95,99 eura/MWh. Prema zvaničnim podacima, od početka rada krajem 2019. do kraja 2025. ovom projektu isplaćeno je 14.998.901 euro podsticaja, uz proizvodnju od približno 753,5 GWh električne energije. To je u prosjeku oko 2,1 milion eura podsticaja godišnje u posmatranom sedmogodišnjem periodu. Projekat godinama prate i ozbiljne korupcijske sumnje, koje zahtijevaju zasebno istraživanje odgovornosti.
Za razliku od ova dva privatna projekta, vjetroelektrana Gvozd (54,6 MW), puštena u probni rad u maju 2026. godine, projekat je državne Elektroprivrede Crne Gore.
Posebno teške posljedice ostavila je izgradnja malih hidroelektrana. Privatni investitori dobijali su garantovane otkupne cijene, u pojedinim slučajevima i do 50 odsto više od tržišnih, dok su građani kroz račune za električnu energiju finansirali sistem podsticaja. Prema podacima iz skupštinske dokumentacije, subvencije za 32 male hidroelektrane premašile su 22 miliona eura do kraja 2021. godine, bez PDV-a.
Istovremeno, zahvatanje riječnih tokova, degradacija prirode i ugrožavanje vodosnabdijevanja i tradicionalnih djelatnosti izazvali su masovne proteste lokalnih zajednica, koje su godinama branile rijeke od stavljanja u cijevi. Među korisnicima povlašćenog modela bile su i kompanije Hidroenergija Montenegro, Sinergy i Kronor.
Pod pritiskom javnosti i zbog promjene energetske politike, Vlada je 24. decembra 2018. godine najavila ukidanje dotadašnjih podsticaja za nove projekte. Postojeći ugovori nastavili su da važe, dok su pojedini proizvođači kasnije dobrovoljno napuštali sistem garantovanog otkupa kako bi struju prodavali po višim tržišnim cijenama. Novi privatni energetski projekti više ne dobijaju automatski garantovane otkupne cijene po starom modelu. Ali rast potražnje za zelenom energijom, mogućnosti izvoza i visoke cijene električne energije pokazuju zašto je interesovanje investitora i dalje ogromno. Njihova stvarna zarada zavisiće od tržišnih cijena, troškova i ugovorenih uslova, ali potencijal za velike profite nesumnjivo postoji.
Šta će od toga dobiti Crna Gora i njeni građani? Koliki će biti javni prihod, koliko će radnih mjesta biti otvoreno, a ko će platiti cijenu zauzetog zemljišta, uništene prirode i promijenjenog života lokalnih zajednica?
Građani već dižu glas – ne žele uništenje prirode i lokalnih ekonomija
Na nekoliko lokacija u Crnoj Gori, gdje su planovi izgradnje energetskih objekata već u poodmaklim fazama, građani protestuju i vode pravne postupke jer smatraju da su im ugroženi imovina, poljoprivreda, turistički poslovi i životna sredina.
Građanska inicijativa „Spasimo Brezna“ vodi pravnu i administrativnu borbu za izmještanje planirane trafostanice 400/110/35 kV iz naseljenog turističkog područja Gornjih Brezana u opštini Plužine.
Protiv izgradnje solarne elektrane „Bogetići“, planirane na velikoj površini zemljišta u blizini pravca prema manastiru Ostrog, usprotivila se i Mitropolija crnogorsko-primorska, tražeći preispitivanje lokacije, dok je Opština Nikšić pokrenula sudski postupak za poništenje građevinske dozvole.
Mještani šavničkog sela Duži uspjeli su da pred Upravnim sudom ponište odluku Vlade kojom je utvrđen javni interes za nepotpunu eksproprijaciju privatnog zemljišta radi izgradnje elektroenergetske i putne infrastrukture povezane sa vjetroelektranom „Bijela“, koju razvija kompanija u vlasništvu Alcazar Energy Partners.
Zajedničko ovim slučajevima jeste osporavanje načina na koji su određivane lokacije, procjenjivani uticaji i uključivani građani. Mještani tvrde da nisu znali za ove projekte, da nikada nisu konsultovani i da sa su im prekršena garantovana prava da učestvuju u planiranju projekta koji trajno mijenjaju prostor na kojem žive i koji imaju ozbiljne uticaje na prirodu i lokalnu ekonomiju. Za projekte su saznali slučajno, uglavnom tek kada su o njihovoj realizaciji izvijestili mediji i kada su ključni administrativni koraci već bili završeni.
A ovo bi mogao biti tek početak.
Prema javnoj izjavi ministra energetike i rudarstva Admira Šahmanovića, više od 70 energetskih projekata dobilo je urbanističko-tehničke uslove kroz raniji zakonski mehanizam koji, kako je sam ministar opisao, nije podrazumijevao provjeru partnera niti usklađenost sa prostornim i energetskim planovima.
Iza velikih energetskih planova zato stoji pitanje koje država mora riješiti prije nego što investicije postanu nepovratna činjenica: ko i na osnovu čega odlučuje šta će se graditi, gdje će se graditi i kakvu stvarnu zaštitu imaju građani na čijoj se zemlji ili u čijim naseljima ti projekti planiraju?
Država ubrzava energetsku tranziciju, ali ne kaže ko će platiti cijenu
Crna Gora je 10. decembra 2025. godine usvojila Nacionalni energetski i klimatski plan, kojim su postavljeni ciljevi smanjenja emisija, povećanja udjela obnovljivih izvora energije i modernizacije elektroenergetske mreže.
Energetska politika podrazumijeva razvoj novih proizvodnih kapaciteta, prenosne infrastrukture i povezivanje sa evropskim tržištem električne energije. Međutim, i državni i privatni energetski projekti koriste ograničen prostor koji već ima druge namjene: naselja, poljoprivredu, turizam, šume, vodne resurse i prirodna staništa.
Zbog toga pitanje nije samo koliko će Crna Gora proizvesti i izvesti električne energije, već koliko će od tog razvoja dobiti država i njeni građani i kakvu će cijenu platiti prostor na kojem žive.
Crna Gora je tokom 2026. izmijenila više propisa značajnih za izgradnju energetskih objekata. Među njima su Zakon o korišćenju energije iz obnovljivih izvora, zakoni o uređenju prostora i izgradnji objekata, kao i pojedini propisi iz oblasti procjene uticaja na životnu sredinu. Zakoni su mijenjani po hitnom postupku, bez javnih rasprava, i tokom ljetnjeg perioda. Članovi Vlade su o njima glasali na, u Crnoj Gori sada već “čuvenim” Whatsapp sjednicama Vlade, bez rasprave, uz obrazloženje da se radi o neophodnom usklađivanju sa EU direktivama.
Istraživanje VOP-a pokazuje da usvojena zakonska rješenja suštinski predstavljaju isključivo pogodovanje investitorima, ali da nisu istovremeno transponovani mehanizmi koji štite prirodu i lokalne zajednice.
Najveću pažnju izazvale su izmjene Zakona o korišćenju energije iz obnovljivih izvora, koje je Skupština usvojila 31. jula 2026. godine. Zakon je objavljen u Službenom listu Crne Gore broj 119/2026 od 11. avgusta, a stupio je na snagu 19. avgusta.
Vlada je i hitnost ovog zakona i izbjegavanje javne rasprave obrazložila evropskim integracijama, usklađivanjem sa direktivom RED III i obavezama iz Plana rasta. Međutim, originalna dokumentacija pokazuje da su stručna javnost i lokalne zajednice prije usvajanja upozoravale na konkretne rizike, dok međunarodna institucija na koju se država pozivala nije zahtijevala izostavljanje redovne javne rasprave.
Evropa nije tražila zakon bez javne rasprave: Ko je onda naredio žurbu?
Predlog dopuna Zakona o korišćenju energije iz obnovljivih izvora Vlada je uputila Skupštini 11. juna 2026. godine. Zaveden je pod brojem 15-3/26-1, EPA 1032 XXVIII.
U skupštinskom spisu predloga dostupni su zakon, prateći dokumenti, amandmani i izvještaji radnih tijela. U obrazloženju Vlada se pozvala na prenošenje odredaba evropske direktive RED III, navodeći potrebu ispunjavanja obaveza povezanih sa Poglavljem 15 – Energetika i Planom rasta. Crnogorsko društvo ekologa i međunarodna mreža CEE Bankwatch Network upozorili su 7. jula Ministarstvo energetike da se konkretna obaveza iz Reformske agende odnosi na usklađivanje sa direktivom RED II, razvoj regulatornog okvira za kupce-proizvođače i pojednostavljivanje postupaka izdavanja dozvola.
U toj formulaciji reformskog koraka nijesu izričito navedeni članovi 15 i 16 direktive RED III, na koje se Vlada pozivala. Posebno su osporili potrebu da se te odredbe prenose u domaće zakonodavstvo bez redovne javne rasprave. Građanska inicijativa „Spasimo Brezna“ obratila se direktno Sekretarijatu Energetske zajednice, tražeći odgovore na pitanja da li je ta institucija preporučila hitno usvajanje zakona, da li se mogu zaobići ekološke procedure i kakve granice evropski propisi postavljaju za proglašavanje preovlađujućeg javnog interesa.
U odgovoru Skeretarijata Energetske zajednice, u koji je VOP imao uvid, Vladina tvrdnja je demantovana.
U odgovoru koji je, u ime direktora Energetske zajednice Artura Lorkowskog dostavio Adam Cwetsch, rukovodilac jedinice za dekarbonizaciju i upravljanje, navodi se da Sekretarijat energetske zajednice nije preporučio hitno usvajanje ovih zakonskih izmjena, a naročito izostavljanje javne rasprave.
Na direktno pitanje da li je Sekretarijat preporučio usvajanje predloga EPA 1032 bez redovne javne rasprave ili po ubrzanoj proceduri, odgovor je bio nedvosmislen: „Sekretarijat nije preporučio Crnoj Gori da usvoji EPA 1032 bez redovne javne rasprave ili po ubrzanom zakonodavnom postupku.“
Sekretarijat energetske zajednice istovremeno naglašava da nije nadležan da kontroliše poštovanje domaće zakonodavne procedure. Dakle, nije ocjenjivao ustavnost postupka u Crnoj Gori. Ipak, njegov odgovor pokazuje da odluka o ubrzanom donošenju zakona bez redovne javne rasprave nije bila preporuka Energetske zajednice.
Još je važniji je odgovor Sekretarijata o zaštiti prirode.
Za određivanje područja ubrzanog razvoja obnovljive energije, objasnio je, strateška procjena uticaja ostaje obavezna u okviru relevantnih evropskih pravila. Javne konsultacije sastavni su dio tog postupka, dok kartiranje osjetljivih područja, kumulativni uticaji i razmatranje razumnih alternativa ostaju važni elementi planiranja.
Crna Gora je u svoje zakonsko riješenje transponovala stav o “preovlađujućem javnom interesu” za obnovljive izvore energije što, praktično, znači da je u Crnoj Gori otvoren prostor da se svaka vjetro ili solarna elektrana privatnih investitora proglasi “javnim interesom” i da se građanima ekspropriiše privatna svojina u korist privatnih, visokoprofitnih projekata, kao i da se oni mogu graditi na zaštićenim područjima.
Sekretarijat energetske zajednice je, u svom odgovoru, posebno upozorio na ograničen domet pretpostavke preovlađujućeg javnog interesa iz RED III.Ona se, kako navode, primjenjuje pri odmjeravanju pravnih interesa u pojedinačnim slučajevima, za određene svrhe propisane evropskim direktivama o staništima, vodama i pticama. Pojašnjavaju da ovo ne predstavlja univerzalno oslobađanje investitora od ekoloških procedura. Energetska zajednica nije tražila preskakanje javne rasprave, a evropsko ubrzavanje energetike nije značilo odustajanje od zaštitnih mehanizama.
Ko je onda odlučio, i u čijem interesu, da se važni zakoni, koji regulišu gradnju energetskih objekata u Crnoj Gori usvajaju po hitnom postupku i bez javnih rasprava?
VOP je pitanja od nespornog javnog značaja uputio Kabinetu premijera Milojka Spajića, ministru energetike i rudarstva Admiru Šahmanoviću, ministarki evropskih poslova Maidi Gorčević, ministru finansija Novici Vukoviću i predsjedniku parlamenta Andriji Mandiću.
Ni sa jedne adrese odgovori nisu stigli.
Pitanja bez odgovora: Ko je tražio hitan zakon i u čijem interesu?
VOP je od svih relevantnih adresa zatražio dokumentaciju i objašnjenja o pripremi i ubrzanom usvajanju Zakona o korišćenju energije iz obnovljivih izvora (EPA 1032). U nastavku je sažetak i suština pitanja na koja su izostali odgovori:
- Ko je odlučio da zakon bude upućen u skupštinsku proceduru bez redovne javne rasprave i na osnovu kog obrazloženja?
- Koja evropska institucija je zahtijevala hitnost? Postoji li pisani zahtjev Evropske komisije ili Energetske zajednice za usvajanje zakona bez javne rasprave?
- Koji konkretan uslov iz Plana rasta, sa kojim rokom i iznosom finansijske podrške, zavisi od usvajanja ovog zakona?
- Ko je učestvovao u pisanju zakona? Jesu li konsultovani energetski investitori, developeri, CGES i konsultantske kompanije koje bi mogle imati korist od novih pravila?
- Zašto procjena uticaja propisa (RIA) nije obuhvatila moguće negativne posljedice po privatnu svojinu, eksproprijaciju, lokalne zajednice i životnu sredinu?
- Kako je Ministarstvo finansija za samo jedan dan, između 7. i 8. maja 2026, razmotrilo RIA i dalo pozitivno mišljenje? Jesu li provjeravani finansiranje i mogući sukobi interesa eksternih eksperata?
- Ko je odlučio da pogođene lokalne zajednice ne budu konsultovane prije predlaganja zakona koji može uticati na njihovu imovinu i životni prostor?
- Da li je inicijativa za hitno donošenje zakona potekla od predsjednika Skupštine Andrije Mandića ili njegovog kabineta, kako je VOP tražio da se potvrdi ili izričito demantuje?
- Da li je Ministarstvo evropskih poslova dalo saglasnost na uskladjenost iako RIA za ovaj zakonski predlog ne sadrži procjenu nijednog negativnog uticaja, ne ispunjave EU standarde, iako je potpisana 7. maja 2026. a Ministarstvo finansija dalo saglasnost na nju već 8.maja 2026.? Da li je Ministarstvo evropskih poslova sa ovim upoznalo Sekretarijat energetske zajednice i Evropsku komisiju, te da li im je dostavilo kompletnu prateću dokumentaciju?
Ovo je samo dio pitanja dostavljenih institucijama, koja su ostala bez odgovora. Javnost ni danas ne zna ko je zahtijevao žurbu, ko je učestvovao u oblikovanju spornih rješenja i zašto su građani isključeni iz redovne javne rasprave.
Vlada upozorena prije glasanja – zaštitni predlozi nijesu prihvaćeni
Ministarstvo energetike i rudarstva dobilo je više zahtjeva za povlačenje spornog Zakona o kroištenju enegije iz obnovljivih izvora i zahtjev da on prođe zakonom utvrđenu proceduru, uključujući javne rasprave. Ovakve zahtjeve uputili su Crnogorskoo društva ekologa i CEE Bankwatch Network, kao i GI “Spasimo Brezna”.
Organizacije nijesu tražile obustavljanje energetske tranzicije. Naprotiv, pozdravile su mjere koje doprinose dekarbonizaciji i boljem planiranju obnovljivih izvora. Ali su upozorile da bi pojedine odredbe, bez odgovarajućih zaštitnih pravila, mogle povećati pravnu nesigurnost i sukobe sa lokalnim zajednicama.
Predlozi su bili konkretni. Tražile su da se prilikom određivanja područja za ubrzani razvoj prvenstvo daje već izgrađenim, industrijskim i degradiranim površinama, umjesto otvaranja prirodnih i poljoprivrednih područja bez dovoljno jasnih kriterijuma. Insistirale su na kartiranju osjetljivih staništa, migratornih koridora, Emerald područja i prostora koji predstavljaju osnov za buduću mrežu Natura 2000.
Upozorile su i da Crna Gora ne može mehanički preuzimati izuzetke iz evropskih propisa ako nema dovoljno razvijene institucije i zaštitne mehanizme na koje se ti izuzeci oslanjaju. Posebno su zatražile uklanjanje pojedinih rješenja predloženih članova 11d i 11e, koja su se odnosila na postupke ekoloških provjera i preovlađujući javni interes.
I u parlamentu je pokušano da se dio tih zahtjeva ugradi u zakon, bezuspješno. Poslanik Boris Mugoša podnio je 24. jula pet amandmana, evidentiranih pod brojem 15-3/26-1/11. Među predloženim garancijama bile su jasnije zaštite naseljenih ruralnih područja, poljoprivrednog zemljišta, turističkih zona i ekološki osjetljivih lokaliteta. Traženo je i strože dokazivanje javnog interesa za eksproprijaciju, razmatranje alternativnih rješenja i obezbjeđivanje djelotvorne pravne zaštite.
Razlika je između situacije u kojoj država prije donošenja odluke provjerava uticaj na naselja, imanja, turizam i prirodu, i one u kojoj građanin tek naknadno pokušava da dokaže da su te vrijednosti morale biti uzete u obzir.
Upozorenja su dostavljena. Zaštitne izmjene su predložene. Iako su na skupštinskom Odboru za ekonomiju kojim prredsjedava poslanik Mugoša, poslanici vladajućih partija iskazali rezervu na ova zakonska rješenja i zatražili vrijeme za dodatne konsultacije, na plenarnoj sjednici nisu podržali usvajanje zaštitnih amandmana. Pitanje koje je takođe ostalo bez odgovora je – da li je na njihovo opredjeljenje bilo uticaja od strane energetskih lobija kojima pogoduju ova zakonska rješenja?
I dok država energetske ambicije mjeri megavatima, milijardama eura i kilometrima novih dalekovoda, dokumentacija koju smo istraživali otvara pitanje kako mjeri ono što se u tim planovima ne vidi: vrijednost nečijeg doma, poljoprivrednog imanja, turističkog posla ili prava da odlučuje o prostoru u kojem živi.
Dok država ubrzava energetske investicije, građani sve češće moraju pred sudovima i međunarodnim institucijama da dokazuju da njihova zemlja, domovi i pravo glasa nisu prepreka razvoju koju treba ukloniti.
Vesna Radojević
Sjutra: (2) ZELENA TRANZICIJA, SMANJENA PRAVA: Koga štiti Agencija za zaštitu prirode: Energetske investitore ili prirodu i lokalne zajednice.




