Otac tragično staradalog Nemanje, Stjepan Gazdić obradio se medijima
Otac tragično stradalog Nemanje Gazdića, Stjepan obratio se medijima sa ciljem, kako je rekao da upozna Pljevljake, koji su tokom procesa pružali podršku, sa svim onim što se dešavalo tokom postupka. Gazdić se obratio javnosti nakon što je vještak sudske medicine prof. dr Miodrag Šoć zaključio je da je Nemanja Gazdić stradao od najmanje dva udarca u glavu, a ne od „pada na tvrdu podlogu”, pri čemu se nije branio. Za smrt Gazdića u Višem sudu u Bijelom Polju sudi se Milenku Goluboviću (24), Stefanu Sokoviuć (18) i maloljetnim O. G. (16) i J. O. ( 15). Oni su optuženi su da su 16. jula 2011. godine, ispred noćnog kluba, pretukli Gazdića, koji je kasnije preminuo u Kliničkom centru Crne Gore. Dnevne novine “Dan”, Blic i RTV Pljevlja prenijele su da je Gazdić saopštio da je ovaj sudski postupak traje sedam godina.
-Nakon dvije godine i sedam mjeseci naše golgote dokazivanja pred institucijama Države, ali i bezpoštedne borbe protiv nekih mračnih i zlobnih sila da ubistvo našeg sina minimalizuju, prikriju argumente i ubistvu daju drugojačiju konotaciju; konačno i zvanično utvrđen način na koji je ubijen naš Nemanja, je najsivirepiji koji se ikada desio u Pljevljima, kazao je u svom obraćanju medijima otac tragično stradalog Nemanje Stjepan Gazdić. Kako je istakao, Nemanjine ubice, nisu priznale ubistvo, ali su u dosadašnjem postupku priznali da je osim okrivljene četvorice, još jedno lice učestvovalo sa njima, a koje još uvijek nije procesuirano.
-Po priznanju samih ubica da nikada nijesu imali nikakav problem sa Nemanjom, čak ni te kritične noći, nedvosmisleno ukazuje da su ubistvo izvršili isključivo iz zavisti, i to prema jednom mladom, omiljenom, uspješnom momku i sportisti, koji je bio, kako je pokazao i sam čin sahrane, ponos grada i sporta u Pljevljima.
Da je ubistvo bilo brutalno i bezobzirno, a da je uz to bilo i isplanirano, jasno se vidi iz pomenutog izvještaja dr Šoća koji ustvrdio, citiramo – da pokojnik nema povrede na rukama što jasno i argumentovano ukazuje da nije imao napadnih a ni odbrabenih funkcija u toku kritičnog događaja. Pored smrtonosnih udaraca koji su zadati Nemanji obdukcijom i nalazima dr Šoća utvrđene su i povrede po glavi i tijelu koje su razjarene ubice zadali na nepomičnom tijelu mog sina Nemanje kako bi potvrdili smrtni ishod napada, navodi se u obraćanji Gazdića. On tvrdi da je postupak jednog broja ljudi u državnim institucijama, koji po službenoj dužnosti trba da vode postupak, uvrjednjiv i neshvatljiv.
– Na to nedvosmisleno ukazuje i sam proces koji se odvijao neshvatljivo dugo i u negativnom pravcu utvrđivanja istine. To ukazuje i na to da su ubice, između ostalog, imale i svoje pomagače – podvlačimo, nažalost u određenim ljudima iz državnih institucije, a naročito u Pljevljima što čini ovu priču posebno tragičnom. A evo nedvosmislenih dokaza. Neposredno nakon ubistva, poljicijskim službenicima je iz Medicinskog centra – Pljevlja saopšteno, a od strane dr Milanka Terzića, da je povreda Nemanje smrtna, što su isto znali i dežurni Državni tužioc i dežurni sudija u Pljevljima. Dežurni tužilac Milivoje Tomčić, i pored toga što je lično kontaktirao i mene i u svemu bio upoznat sa tragedijom, nije našao za shodno da izađe na lice mjesta i lično izvrši uviđaj, što mu nalažu i Zakon i profesionalna etika, i što isto i neshvatljivo nije uradila ni dežurni istražni sudija Ljiljana Popović. To iz samo njima poznatih razloga ???!. Zahvaljujući odsustvu prehtodno navedenih lica, uviđaj je izvršio policijski inspektor Veljko Dragaš, a sa ciljem kako bi se zaštitile neke od ubica sa kojima je Dragaš bio drugar ali i ,,poslovni prijatelj’’, što se prije svega odnosi na glavnog ubicu – Milenka Golubovića i pomagača K.J. Pomenuti inspektor je završio uviđaj o ovako teškom ubistvu za svega 20 (dvadeset) minuta, čak je i obezbijedio da se naprasno ulica opere od krvi i uklone konkrektni dokazi sa lica mjesta, a zapisnik je napravio bukvalno u samo tri-četiri rečenice. Dragaš, uz to, ništa drugo nije uradio što mu je nalagala struka osim što je drugi dan organizovao petnaestak svjedoka od drugova Milenka Golubovića koji su smišljeno lagali za njega a pouzdano je znao, to se može nedvosmisleno ustanoviti i svjedočenjem potvrditi, da neki od njih čak nijesu ni bili prisutni na licu mjesta, naglasio je Gazdić i istakao da je sve to urađeno svjesno u cilju sakrivanja dokaza.
-Pored toga, polovinom prošle godine uz mnoštvo dokaza podnio sam krivičnu prijavu pomenutoj tužiteljki na učesnika u ubistvu K. J. da bi ista nakon dužeg vremena, uzimanjem izjave samo od okrivljenog, koji naravno neće priznati ubistvo, a u svim dokazima je prozvan kao ubica, oslobodila istog što je nažalost obrazloženo u samo par rečenica i iz izjave okrivljenog i u Višem sudu u Bijelom Polju kao i u Apelacionom sudu. Najviše ljudsko i roditeljsko neočekivano poniženje dobio sam od Osnovnog državnog tužioca u Pljevljima Miroljuba Banovića i njegove pomoćnice Božane Gačević, kao i sudije Branka Pejovića u Osnovnom sudu Pljevlja, a po osnovu predmetne krivične prijave i optužbenog predloga protiv policijskog inspektora Veljka Dragaša, navodi Stjepan Gazidć. On kaže da njegova porodica apeluje na relevatne pravosudne organe da ovoga puta uzmu sve čnjenice u obzir i pošalju dostojanstvenu poruku građanima u cilju života djece svih građana. Gazdić je u izjavi za medije kazao da o svemu što je naveo ima dokaze koje uvijek može da da na uvid.
