Vojinović: Pljevlja više zagađuju domaćinstva koja lože ugalj nego TE

Za ekološke aktiviste poseban problem je što nema dnevne kontrole kvaliteta vazduha

Ivana Vojinović, generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu i klimatske promjene u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, kazala je da veći problem, kada je riječ o zagađenosti vazduha u Pljevljima, predstavljaju domaćinstva koja lože ugalj nego tamošnji Rudnik uglja i Termoelektrana.

Ona je na javnoj raspravi o predlogu drugog nacionalnog izvještaja o sprovođenju Arhuske konvencije u Crnoj Gori, komentarišući zahtjev da se svakodnevno kontroliše kvalitet vazduha u Pljevljima i o tome obavještava javnost, kazala da “postojanje oko pet hiljada ložišta u Pljevljima značajno povećava zagađenje” i da u “ljetnjim mjesecima nema prekoračenja jer se ne loži ugalj u domaćinstvima”.

NVO aktiviste iz Pljevalja i ljude koji se u lokalnoj upravi bave zaštitom životne sredine iznenađuje kako i u najzagađenijem gradu u državi, kao u Podgorici, Nikšiću i Beranama, nije otvoren Arhus centar, preko kojeg bi građani mogli da utiču na rješavanje ekoloških problema.

Posebno ih je ogorčio stav državnih organa da zbog manjka novca država ne može finansirati taj centar i da to treba radi lokalna uprava. Država, odnosno Agencija za zaštitu životne sredine finansira rad centara u Podgorici i Beranama.

Milenka Čolović iz pljevaljske lokalne uprave kazala je da je neshvatljivo da država toliko odnosi iz Pljevalja, i ne može da finansira rad Arhus centra u tom gradu, a može u drugim neuporedivo manje zagađenim Podgorici i Beranama.

Suština Arhuske konvencije, koju je Crna Gora ratifikovala prije pet godina, je da građani moraju dobiti sve informacije koje se tiču zaštite životne sredine, da imaju pravo da učestvuju u donošenju odluka i da mogu da se obrate nadležnim institucijama u cilju zaštite i sebe i životne sredine.

Najveći problem, kako je rečeno na javnoj raspravi, je i dalje treći stub konvencije, odnosno to što nema ustanovljene i sankcionisane odgovornosti za ugrožavanje životne sredine.

“Posljednjih godina podnijeli smo na stotine krivičnih prijava protiv zagađiivača životne sredine. Nijednom nije ustanovljeno da je riječ o krivičnom djelu niti su te prijave procesuirane”, kazao je Milorad Mitrović, direktor NVO Breznica iz Pljevalja.

Sa javne rasprave

Predstavnica Ministarstva Ivana Vojinović i vršilac dužnosti direktora Agencije za zaštitu životne sredine Ermin Spahić, pokušali su da objasne da je nije lako dokazati krivicu i identifikovati počinioca jer građani neće da kažu ko zagađuje a tužilaštvo traži konkretne dokaze.

Mitrović je naveo primjer kada se zna počinilac.

“Početkom oktobra obratili smo se Upravi za inpekcijske poslove da prekontroliše kako Termolektrana bez potrebnih dozvola može da gradi cjevovod od brane u Otilovićima. Prije neki dan sam iz Nikšića dobio informaciju da je tužilaštvo utvrdilo da tu nema krivičnog djela. Kad neka sirotinja gradi kuću bez dozvole onda se ruši i procesuira a kada to rade veliki sistemi onda nema problema”, kazao je Mitrović.

Što će nam kabanica za lanjsku kišu

Za ekološke aktiviste poseban problem je što nema dnevne kontrole kvaliteta vazduha i obavještavanja javnosti o tome.

“Šta nam sada znači informacija da je u decembru svaki dan bio nezdrav vazduh u Pljevljima”, kazao je Mitrović.

I njegova sugrađanka Milenka Čolović je saglasna da nema mnogo koristi od statistike osim da se objasni značajan porast broja kancerogenih oboljenja”.

“Što ćemo lanjskoj kiši šiti kabanicu, kako kaže naš narod. Što nam znače naknadni podaci. Zašto tu informaciju nemamo dnevno”, pitala je Čolović.

Predstavnici nadležnih organa su kazali da im je cilj da se dnevno kontroliše kvalitet vživotne sredine i da se o tome obajveštvaju građani.

izvor, vijesti.me