Pljevaljska razglednica
Kraj proljeća i početak ljeta u Pljevljima su obilježili (relativno) čist vazduh, „krpljenje“ rupa na gradskim saobraćajnicama, sporadični, manji, požari i kao u cijeloj Crnoj Gori, završetak školske godine.
Monotonija na koju je najsjevernija crnogorska opština navikla. Ništa specijalno da se zabilježi u dnevnik.
Ili ipak…
Posljednjih dana proljeća, pljevaljska Termoelektrana, glavni osumnjičeni za loše stanje životne sredine iako van pogona, zbog obimnog remonta, upriličila je po ko zna koji put svojevrstan ekološki incident. Na deponiji je umjesto obaveznog vodenog ogledala bila tek po koja barica, a jak južni vjetar uskovitlao je prašinu sa k’o Sahara suvog površinskog sloja Maljevačke deponije, ponio je i spustio po Zbljevu i okolnim selima. Donio je i do grada. Ofanziva na Pljevlja krenula je i iz drugog pravca. Isti vjetar je sa deponije laporca Rudnika uglja, sa uzvišice, oblacima prašine zasuo grad, koji se sa okolnih brda tek nazirao kroz svojevrsne zavjese prašine.
Životna sredina na pljevaljski način. Ovdje bi i rak pluća umro od zagađenja…
K’o preživi pričaće. I o ekološkoj državi, ali i o pljevaljskim, nazovi, kolovozima, koji su, kao i svaka krpa, našle zakrpu. Nedovoljnu, ali kakvu takvu da se udarne rupe umjesto hiljadama broje u stotinama.
Glavna ulica slomivrat, a gradi se aerodrom! Zato su Pljevlja jedinstvena.
I ne samo po tom. Jedino Pljevlja ne(i)maju modernu opremu koju ne koriste i koja propada.
Dok su lani gorele desetine hektara šuma, dok ovogodišnja žega prijeti novim šumskim požarima, šest novih vatrogasnih vozila vrijednih oko dva i po miliona eura već tri godine trune i sakuplja prašinu parkirano na otvorenom!
Zimus su njihovu sudbinu, na preko metar snijega, dijelili grejderi, utovarivači, buldožeri Mat kompanija i mašine za gradnju i održavanje puteva nabavljene uz podršku Evropske unije…
Na kraju su ipak stavljeni u funkciju.
Valjda smo izvukli pouke i valjda ćemo crvene vatrogasne Mercedese aktivirati prije nego bude kasno i spriječiti eventualne požare katastrofalnih razmjera.
A kad se šta stavlja u funkciju u Pljevljima je teško dokučivo. Zgrada osnovne škole u naselju Guke je završena, ali se osnovci načekaše da ukorače u nju. S druge strane osnovna škola za muzičko obrazovanje ima i učenike i instrumente, ali svira ne ledini…
Škola bez đaka i đaci bez škole.
Đe to ima?
U Pljevljima, naravno. Đe bi drugo?
autor, Dejan Kandić – noinar Dnevnih novina
