Ćehotina „kičma“ budućeg razvoja grada

Voda je vjekovima privlačila čovjeka da se na njenim obalama nastanjuje. Kao takva uvijek je imala značajnu ulogu u urbanističkoj slici grada. Tako, i mnogi svjetski gradovi nastadoše u rječnim dolinama.

Na sreću, ali zanemarenu, i Pljevlja nastadoše na obalama rijeka, Breznice i Ćehotine. Breznica je od samog nastanjivanja na ovom prostoru bila gradska rijeka, stjecište ljudi i “kičma” razvoja grada kasnije. Ćehotina je oivičavala grad i činila njegovu južnu granicu. Međutim, usled širenja grada i buduće regulacije njenog toka, na potezu od današnje mljekare do naselja Židovići, stvaraju se uslovi da se Pljevlja prošire i u ovom pravcu. Međutim…

U nacrtu prostorno-urbanističkog plana Pljevalja, na desnoj strani budućeg izregulisanog toka rijeke Ćehotine, predviđena je većim dijelom industrijska zona uz samo korito rijeke, u dužini od današnje mljekare pa sve do Židovića. Jednim dijelom, uz sami put predviđa se privredno-zanatska zona, i manjim dijelom zona stanovanja, takođe uz sami put Ševari-Židovići.

Nakon regulacije toka rijeke Ćehotine podbarna zona u Ševarima biće isušena, i nakon dreniranja i tamponiranja tog prostora stvaraju se dobri uslovi da se ova zona proglasi za zonu mješovitog stanovanja, uz izgradnju keja uz samu obalu Ćehotine. Buduće izregulisano korito Ćehotine će biti vrlo pogodno za izgradnju keja i šetališta, sistema zelenih površina, biciklističke staze i mjesta za odmor, koje će biti idealno za buduću rekreaciju čitavom dužinom regulisanog korita. A za rekreaciju i užitak u tom ambijentu svakako neće odgovarati predviđena industrijska zona. Takođe, na neki način te buduće lokacije bi možda i bile najatraktivnije za stanovanje u našem gradu, ako se izvrši pravilna urbanizacija, ukombinovana sa izgradnjom stambenih zona, zelenih površina, keja i same rijeke.

Uređenje rječnih obala je veoma važan elemenat unapređenja urbanog ambijenta, i ne smije se ponoviti greška kao sa regulacijom Breznice. Naime, ranije su uređenje vodotokova postavljali hidrotehnički stručnjaci sa jednostranog inžinjerskog gledišta, bez sagledavanja višenamjenskog funkcionisanja tog ambijenta, bez stvaranja sistema zelenila, bez naglašavanja estetskih zahtjeva i bez prisustva rekreativnih prostora za gradsko stanovništvo duž rijeke. Upravo tako je i regulisana rijeka Breznica, tako da Pljevljaci i nemaju utisak da kroz grad protiče rijeka, već otvoreni kolektor za otpadne vode i smeće.

Ovo se ne smije dogoditi sada, prilikom buduće regulacije Ćehotine. A naročito se ne smije dozvoliti da na njenim obalama bude industrija, jer u urbanističkom smislu treba težiti oslobađanju priobalnih područja od intezivnog saobraćaja, industrije i drugih nepodobnih objekata i ove prostore prvenstveno namjenjivati rekreativnim i urbanim funkcijama. A evo i razloga koji potvrđuju ovu teoriju: voda ima veoma veliku vrijednost prilikom ocjenjivanja namjene prostora; vodotoci po svojoj prirodi treba da čine “kičmu” budućeg razvoja grada i zelenih zona; voda oplemenjuje, obogaćuje, čini zanimljivim i humanijim određeni prostor; vodotoci, kao prirodni faktor, čine ekološku osnovu sistema zelenila i bitno utiču na povezivanje zelenih površina u gradu i van njega (čine spoj sistema zelenila); preko spajanja zelenih zona iz centra grada sa rubnim zelenim zonama van grada obezbjeđuje se prirodna ventilacija grada, gdje čist vazduh iz rubnih zona, preko raznih kategorija zelenih površina, dolazi do samog centra grada; izgradnjom keja, biciklističke staze, sistema zelenila, klupa, osvjetljenja i sprava za rekreaciju, stvorio bi se višenamjenski prostor za rekreaciju i odmor, ali bi se i vodotok zaštitio u ekološkom smislu; ova realizacija bi uticala na poboljšanje oblikovanja prostora i urbanističkog rešenja bar ovog dijela grada Pljevalja; vrednost vodotoka bi se približila stanovnicima i povratio bi se bar malo nekadašnji “kult” Pljevljaka da dolaze i provode vrijeme na Ćehotini, kao nekada.

Predlog, kojim bi ovaj prostor dobio smisao koji zaslužuje, je (prikazano na skici):

• izregulisati rijeku Ćehotinu, čime bi se spriječilo njeno izlivanje usled velikog vodostaja, a izgradnjom kanala za sakupljanje suvišne vode na prostoru Bara isušila bi se ta barna zona (zona visokog nivoa podzemnih voda),
• nasipanjem šuta (tamponiranjem) podigla bi se bivša plavna površina, tako da bi se ovaj nekadašnji barni prostor isušio i pripremio za buduću gradnju i nasipanje plodnog zemljišta za osnivanje sistema zelenila,
• uz sami tok Ćehotine treba izgraditi kej (šetalište sa sistemom zelenila, biciklističku stazu, postavljanje klupa, osvjetljenja i sprava za rekreaciju) i
• na ostalom dijelu, od granice keja do ševarskog asvaltnog puta, predvidjeti zonu za stambenu izgradnju, i to po predviđenim urbanističkim principima.

Zbog svega toga, smatram da je budući izdrenirani prostor idealan za dalje širenje grada Pljevalja, a ne nekakvu industrijsku zonu. Sa planiranom industrijskom zonom u ovom dijelu ne bi dobili ništa od ovoga. Izgubili bi. A dobili bi nešto sasvim drugo. Potvrdu da Pljevlja ipak jesu crna tačka u Crnoj Gori i prostor na kome se dešava urbanistička stihija.

Urbanistička slika Pljevalja, ljepota eksterijera, sklad i čist grad, ne može se postići bez dobrog spoznavanja duše, mentaliteta, kulturno-istorijskog života, navika i prostora ovog grada. Dovoljno je da odemo samo do susjednog grada Prijepolja i da vidimo kako oni žive u skladu sa svoje dvije rijeke, Limom i Mileševkom.

autor, Vaso Knežević