Miodrag Mijo Janjušević biće upamćen po dobru
U Budvi je 20.maja ove godine , u uskom porodičnom krugu, sahranjen Miodrag Mijo Janjušević.Njegova tiha smrt i sahrana nijesu u skladu sa dinamičnim Mijovim životom i njegovom prirodom nemirnog duha i aktivnosti.
Mijo je rođen na Vukovom Brdu prije 78 godina, kao sin Čeda Janjuševića. U Budvi je živio posljednjih godina, a na Vukovom Brdu je, osim rane mladosti, takoreći, čitavog života provodio ljeta, uz vrlo česte boravke u svom rodnom selu. Na Vukovom Brdu je podigao novu kuću, obnovio staru i podigao gotovo mali grad, pa se činilo da Mijo ne može bez svog sela, ne samo živ, nego i kad bude mrtav.
Ovo će biti prvo ljeto bez Mija na Vukovom Brdu. Ko ga je iole poznavao, stoga,teško je zamisliti Vukovo Brdo bez Mija. On je bio cijelim bićem predan svom rodnom kraju. I na njega su bili navikli ne samo Vukobrđani, već i Mataružani i Obarđani. Posjećivao je svoje poznanike i prijatelje, sa njima razgovarao najviše o lokalnim temama.
Profesionalna karijera Miodraga Janjuševića bila je vezana za unutrašnje poslove, za policiju i bezbjednost, gdje je dosegao pozicije gotovo do samog vrha hijerarhije u tom resoru.
Mijo,međutim, nije bio samo policajac. Bio je i politički aktivista. U najboljem smislu te riječi, pa, moglo bi se reći, i narodni tribun. Posebno se angažovao u naporima da unaprijedi život u svom selu i okolnim mjestima. Posljednjih godina bio je zaokupljen idejom da Vukovo Brdo, Kozicu i Obarde veže u jednu mjesnu zajednicu, da bi se tako moglo biti više uraditi za bolji život u ova tri sela.
Miodrag Janjušević, koji se i sam bavio slikarstvom, bio je formiirao slikarsku koloniju na Vukom Brdu, da bi umjetnički udružio nekoliko svojih rođaka, amaterskih slikara, ali i slikara sa šireg podučja.
Kad su počele pripreme za referendum o nezavinosti Crne Gore, Mijo je bio veoma odan toj ideji. Iskreno je radio za suverenu Crnu Goru, nikad ne pristajući na bilo kakvu isključivost u politici.
Mijo je svoj rodni kraj posebno zadužio svojim istorijskim hronikama Vukovog Brda, Mataruga, Kozice i Obardi. Napisao je hronike oslobodilačke ideje i ratova u ovom kraju, sa obiljem podataka o ljudima i događajima.Zahvaljujući predanom Mijovom istraživanju i i vjerodostojnosti u opisu i „popisu“ događaja i ljudi, ostaće trajno zabilježeni svi i događaji i ljudi koji su iole važni u Balkanskim ratovima, Prvom svjetskom ratu i u Narodno-oslobodilačkoj borbi od 1941. do 1945. godine.
Mijo je u svoje hronike unio i imena učitelja, politički i na drugi način istaknutih ljudi iz Vukova Brda, Mataruga,Kozice i Obardi.
Miodrag Janjušević se uspješno ogledao i kao književnik. Njegova proza sa neobičnim naslovom „Natra“ je, osim toga što je bogata umjetnički oblikovanim pričama, prava riznica govora ovog kraja, govora koji je već nestao. Taj bogati govor, toliko slikovit, leksički kitnjast,poetski bogat, ostaće sačuvan samo u Mijovoj „Natri“.
Sve su ovo razlozi što sam ovih nekoliko redova posvetio Miodragu Miju Janjuševiću, iako ne mogu reći da sam ga poznavao toliko da bih o njemu mogao ostaviti konkretnije svjedočenje. Ali, u svakom slučaju, apsolutno sam siguran da ono što je uradio, Miodrag Mijo Janjušević zaslužuje da bude po dobru zapamćen.
Ilija Despotović
