Novinar i književnik Boško Pušonjić rođen je 06. aprila 1933. godine u Crljenicama, opština Pljevlja. Gimnaziju je završio u Pljevljima a Filozofski fakultet – grupa svjetske i jugoslovenske književnosti u Beogradu. Poslije završenih studija posvetio se novinarstvu. Bio je stalni dopisnik i šef dopisništva „Politike“ u Titogradu od 01.januara 1962. godine sve do smrti.
U književnom stvaralaštvu Boška Pušonjića dominira poezija. Objavljene su mu knjige: „Vreme u zvezde raskovano“, „Balada o Pivi“, „Crna Gora izbliza“, „Od Oboda do Sutjeske“, „Nordijka u Tari“, „Ljubišnja“, „Zaum poljem Tara teče“, „Konačište vremena“, . Poslije njegove smrti objavljene su mu knjige: “Mladost Jabuke“, „Tara ljepotica svijeta“, i zbirka reportaža „Neuništivi narod“, objavljenih u „Politici“ od 1973 – 1985. godine. Pjesme su mu prevođene na strane jezike. Neke od njih , kao i reportaže, objavljene su u školskim čitankama. Ovog vrsnog novinara i darovitog pjesnika posebno je interesovao predeo između Lima i Tare, Pive i Drine. Imao je izuzetnog smisla da osjeti svo bogatstvo ovog kraja , pa je tokom svog 24 – godišnjeg novinarskog rada uvijek se vraćao ovim prostorima, njegovoj prošlosti istoriji i prirodi. Profesor Momčilo Momo St. Bojović u prikazu jedne od njegovih prvih ( a možda i najboljih prim V.b) zbirki pesama „ZVEZDA NAD ZLODOLOM“ nazvao ga je „Zatočenikom zavičaja i prošlosti“ pa dalje piše: Kada sam pročitao Pušonjićevu zbirku „Zvezda nad Zlodolom“ ispunilo me osjećanje radosti što je kraj u kome sam proveo djetinjstvo i najljepše godine mladosti ovekovječen snažnom rijeju i istinskog pjesnika i nekom čudnom , tajanstvenom niti, slučajnoj svjetlosti koju zvijezda kada leti ostavlja za sobom , povezan sa vrletnim Durmitorom u čiju je tajanstvenost , kao i u tajanstvenost svoje zavičajne rijeke , pjesnik
utopio svoju emociju: Tamo je prokletstvo moga zavičaja / Tamo je nebo mojih zvezdanih stada.
ZLODO je daleko od mora i grada
Tamo je prokletstvo moga zavičaja
Tamo i nebo mojih zvezdanih stada
I sad tamo uporno vek svoj provodi
Topla priča koja me za ZLODO spaja
Letopis o divnoj ZVEZDI i ZLOJ vodi
A konak tamo izbegava i zora –
Anđeli kad prenose sazvežđa sjaja
Od Mileševa preko Durmitora.
Bio je član Saveza novinara i književnika Jugoslavije i Crne Gore i delegat na kongresima ove organizacije. Biran je za predsednika novinara Crne Gore.
Pušonjić je dobitnik više nagrada i priznanja među kojima i su Nagrada za životno djelo „Veljko Vlahović“ Udruženja novinara Crne Gore i Decembarska nagrada Titograda. Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vencem , a dobitnik je i brojnih Politikinih nagrada i nagrada lista „4. Jul“. Preminuo je 03. jula 1986. godine.
Boško Pušonjić: „ZVEZDA NAD ZLODOLOM“ Bagdala Kruševac 1971.
Momčilo St. Bojović: ZATOČENIK ZAVIČAJA I PROŠLOSTI, PV. Novine, 15.oktobar 1971.
U pisnju teksta korišćene ISKRE PLJEVALJSKE GIMNAZIJE, Milorada Miša Joknića, Pljevlja 1994. i Prikaz zbirke prof. Momčila St. Bojovića. Hvala im.
autor, Vojkan T Bojović
3 коментара
Moj Bojoviću zaboraviliste ili ne znate da Udruženje novinara CG dodjeljuje nagradu koja nosi njegovo ime.
Hvala na dopuni, Propust, ali ja znam njegove pesme, reportaze, ali o tome drugi put tj. povodom. Nece mi Bosko zameriti. Hvala na ispravci, ili neznanju kako Vam milije. Glavno je da sam se setio Boska Pusonjica, kao sto se on setio Krovova Tosa Bojovica.
Neće zameriti ni Boško, ni njegovi… Lepo je videti ovako nešto, posle toliko godina od njegovog odlaska, a g. Bojoviću svi komplimenti na načinu i na meri kojom je napisao ovo sećanje. Lep pozdrav iz Beograda.