Pljevlja. Stadion: pod Golubinjom.
Gledalaca: 700. Sudija: Pavle Radovanović (Podgorica) – 1,5. Pomoćnici: Veselin Radunović (Nikšić) – 1,5 i Dimitrije Mrgunović (Podgorica) – 1,5.
Strijelac: M. Draganić u 90+2 minutu.
Žuti kartoni: Gordić (Rudar), Radunović (Lovćen).
Rudar: Radanović 1,5, Gordić 1, Mijušković 1,5, Kato 1,5, Jovanović 1,5 (Golović -), Nestorović 1,5, Vlahović 1,5, Đurić 1,5, Gačević 1 (Šljivančanin -), Ne. Sekulić 1, Bajić 0,5 (Milić -)
Lovćen: Perović 1,5, Radunović 1,5, Martinović 1,5, Tatar 2, Simović 2, Radović 1(N. Draganić -), Merdović 1, Brnović 1,5, Kosović 1, Ueda 1 (Bogdanović -), Božović 1,5 (M. Draganić – ).
Rudar i Lovćen odigrali su prosječnu utakmicu, a gosti su uz dosta sreće stigli do vrijednog trijumfa koji ih ostavlja u trci za šampionsku titulu. S druge strane, Pljevljaci nikako da uđu u pravi ritam, a novi poraz od Lovćena (treći u ovom prvenstvu), nametnuo je nove brige jer sada ni pozicija koja vodi u baraž za opstanak, nije tako daleko.
Rudar je u prvih 45 minuta bili bolji suparnik, organizovaniji na sredino i nešto opasniji, ali je i ovog puta falilo konkretnosti u napadu. Nisu pomogli ni brojni korneri i česti centaršutevi (uglavnom Jovanovića) pošto domaćin ni ovog puta, u liku Bajića, nije imao raspoloženog napadača. Još manje se dobrom igrom u tom periodu mogu pohvaliti Cetinjani. U ofanzivi ih nije bilo nigdje, pa se jedini trenutak koji je opravdavao drugo mjesto na tabeli i sjajne proljećne partije, zbio u 38 minutu kada je Brnović raspalio sa 30 metara a radanović jedva izbacio loptu u korner.
U nastavku, Lovćen je malo pojačao tempo i preuzeo sredinu terena, ali čak ni poluprilika nije bilo na vidiku. Ofanziva, istina, nije krasila ni igru Rudara, ali su, ipak, domaćini ti koji su promašili najbolju šansu na utakmic. Učinio je to kapiten Vlahović, kada je prihvatio dodavanja Bajića, neometan šutirao „iz srca“ šesnaesterca, ali je na njegovu i žalost saigrača i navijača, lopta otišla nekoliko centimetara pored desne stative u gol aut.
Kako se bližio kraj susreta, činilo se da su obje ekipe zadovoljne remijem i da jedva čekaju kraj. Međutim, tako nije mislio Marko Draganić koji je sa klupe za rezerve ustao u prvom minutu sudijske nadoknade, a već u narednom savladao Radanovića. Iz slobodnog udarca centrirao je njegov brat Nikola, a Marko glavom zahvatio loptu i poslao je u desni donji ugao, za veliku radost Cetinjana.
– Teško je bilo što reći poslije ovako izgubljene utakmice. Mislim da nismo zaslužili poraz, 60 minuta igrali smo možda i najbolje u ovoj polusezoni. Ne znam zašto, ali kasnije se uvukao neki strah među igrače, a i poremetio nas je izlazak Jovanovića, čime smo izgubili prodornost u napadu. Nedostajala je i sreća da makar osvojimo bod, a opet smo, kao i jesenas na Cetinju, primili gol u nadoknadi – razočaran je bio trener Rudara, Mirko Marić.
– U prvom dijelu smo imali dosta problema i uz mnogo muke na odmor otišli sa 0 : 0. U pauzi, malo smo se konsolidovali, zaigrali agresivnije i čekali priliku da ugrozimo njihovu mrežu. Na kraju nas je pogledala sreća, pa smo postigli taj gol, mada priznajem da bi neriješen ishod bio najrealniji. U svakom slučaju, prezadovoljni smo i nastavljamo da sanjamo naš san o tituli – riječi su iskusnog Nenada Brnovića.
