Predlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, o kojem se juče raspravljalo u Skupštini Crne Gore, donosi, između ostalog, digitalnu transformaciju crnogorskog zdravstva, s posebnim fokusom na telemedicinu i mobilno zdravstvo. Digitalne usluge trebalo bi da obezbijede dostupniju, efikasniju i savremeniju zdravstvenu zaštitu svim građanima. Zakon je juče i usvojen.
U cilju modernizacije i efikasnijeg funkcionisanja zdravstvenog sistema, Ministarstvo zdravlja predložilo je novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti kojim se sistemski uređuju digitalno zdravstvo i telemedicina.
„Digitalno zdravstvo podrazumijeva korišćenje informaciono-komunikacionih tehnologija u medicini u svrhu liječenja i promocije zdravlja“, navodi se u tekstu predloga zakona.
Ova oblast, kako se dalje pojašnjava, uključuje digitalizaciju zdravstvenog sistema, upotrebu mobilnih uređaja za praćenje pacijenata i prikupljanje kliničkih podataka, kao i pružanje zdravstvenih usluga na daljinu.
Digitalno zdravstvo trebalo bi da doprinese i unapređenju zdravstvenog obrazovanja, nadzora i istraživanja.
„Omogućiće se korišćenje informaciono-komunikacionih tehnologija za podršku zdravstvu i oblastima u vezi sa zdravljem, uključujući zdravstvene usluge, zdravstveni nadzor, zdravstvenu literaturu i zdravstveno obrazovanje, znanje i istraživanje“, navodi se.
Jedan od najvažnijih segmenata ovog zakonskog rješenja jeste telemedicina, koja se definiše kao oblik zdravstvenih usluga na daljinu.
U članu 35 jasno se ističe da telemedicina obuhvata praćenje zdravstvenog stanja pacijenta na daljinu, konsultativne zdravstvene usluge, preventivnu djelatnost, dijagnostičke i terapijske postupke zasnovane na podacima dostupnim putem informaciono-komunikacionih tehnologija.
Na taj način, zakon prvi put sistemski predviđa mogućnost liječenja bez fizičkog odlaska kod ljekara, odnosno omogućava da se zdravstvene usluge — uključujući dijagnostiku, terapiju i konsultacije — obavljaju putem digitalnih kanala, kad god pacijent i zdravstveni radnik nijesu na istoj lokaciji.
Kako bi se ovakve usluge mogle pružati, zdravstvene ustanove moraće da ispunjavaju određene tehničke i kadrovske uslove
„Zdravstvene ustanove mogu da pružaju usluge putem telemedicine ako imaju odgovarajući prostor, kadar i opremu“, navodi se u predlogu. Saglasnost pacijenta biće obavezna i činiće sastavni dio zdravstvene dokumentacije.
Zakon predviđa i formiranje mreže telemedicinskih centara – sistema koji će omogućiti bezbjednu razmjenu podataka i efikasnu komunikaciju među zdravstvenim ustanovama.
„Mrežni sistem odvijaće se u organizaciji Ministarstva zdravlja“, stoji u tekstu.
Kao dio sveobuhvatne reforme, predlog zakona širi i spektar usluga koje se pružaju na primarnom nivou zdravstvene zaštite, gdje će, između ostalog, biti uvedene i usluge interne medicine, oftalmologije, fizikalne medicine, palijativne njege, digitalnog zdravstva i telemedicine.
Posebna pažnja biće posvećena i djeci.
„Zdravstvena zaštita u dijelu sprječavanja, otkrivanja i liječenja bolesti usta i zuba djece do 18 godina života ostvarivaće se preko školske stomatologije, kroz ambulante koje će biti smještene u vaspitno-obrazovnim ustanovama.“
Kroz ovaj zakon uvode se i servisi mobilnog zdravstva, odnosno upotreba mobilnih telefona, senzora i drugih bežičnih uređaja za nadzor pacijenata.
„Mobilno zdravstvo podrazumijeva prikupljanje opštih i kliničkih podataka o pacijentu, prenos tih podataka doktorima, istraživačima i pacijentima, kao i praćenje medicinskih parametara o pacijentu na daljinu“, kaže se u predlogu.
Osnovni cilj novog zakonskog rješenja jeste obezbjeđivanje sveobuhvatne zdravstvene pokrivenosti.
„Zdravstvena pokrivenost podrazumijeva da svi građani imaju dostupnu zdravstvenu zaštitu koja im je neophodna, uključujući promociju, prevenciju, liječenje, rehabilitaciju i palijativnu njegu.“
Zakonom se garantuje i pravo na zdravstvenu zaštitu, kao jedno od osnovnih ustavnih prava. U tom kontekstu, pažnja će biti usmjerena na najugroženije kategorije stanovništva, kao i na unapređenje zdravstvenog monitoringa i izvještavanja o stanju zdravlja populacije.
“Stvara se zakonski okvir za borbu protiv korupcije unutar zdravstvenih ustanova”
Predlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti donosi važan iskorak u jačanju mehanizama integriteta unutar zdravstvenih ustanova. Kroz član 114, zakon jasno zabranjuje primanje poklona i novca, uvodi obavezu prijavljivanja sumnjivih postupaka i pojačava ulogu Etičkog komiteta u svakoj ustanovi.
„Praktično uvodimo mehanizam unutrašnje kontrole i odgovornosti koji jača ulogu Etičkog komiteta u zdravstvenim ustanovama i promoviše kulturu prijavljivanja. Stvara se zakonski okvir za borbu protiv korupcije unutar zdravstvenih ustanova“, izjavio je ministar zdravlja Vojislav Šimun.
Dodao je da zakon predviđa i unapređenje kontrole stručnog rada i kvaliteta zdravstvene zaštite, uz mogućnost proaktivnog monitoringa u zdravstvenim ustanovama. Novi propis takođe prepoznaje napad na bilo kog zdravstvenog radnika, a ne samo na ljekare, kao što je do sada bio slučaj.
U fokusu zakona je i jačanje primarne zdravstvene zaštite. Prema riječima ministra Šimuna, proširuje se broj djelatnosti na ovom nivou – uključujući dermatovenerologiju, fizikalnu medicinu, ranu intervenciju, palijativnu njegu i stomatološku zaštitu za djecu do 18 godina.
„Donosimo niz konkretnih mjera kojima jačamo primarnu zdravstvenu zaštitu“, poručio je Šimun.
Preciznije se definiše i tim izabranog ljekara, koji će po novom rješenju činiti: doktor medicine, specijalista porodične medicine, pedijatar ili specijalista opšte medicine. Takođe, otvara se prostor za decentralizaciju usluga, posebno u udaljenim područjima, a planirano je i osnivanje stacionara za hronične pacijente i vanbolničkih porodilišta u domovima zdravlja.
Ljekarima koji žele da specijalizuju porodičnu, urgentnu, radnu medicinu ili pedijatriju, a planiraju da rade na primarnom nivou, biće ukinuta obaveza čekanja od 12 mjeseci nakon pripravničkog staža.
Po prvi put se zakonski prepoznaje i rana intervencija kao dio primarne zdravstvene zaštite, čime domovi zdravlja dobijaju ulogu u praćenju djece sa razvojnim rizicima i smetnjama. U skladu s tim, Nacionalni centar za autizam preimenovan je u Centar za rani razvoj, sa proširenim nadležnostima.
Jača se i preventivna pedijatrija, a novim zakonom uvodi se i obavezan skrining sluha i vida kod novorođenčadi, kao i testiranje na rijetka i potencijalno ozbiljna oboljenja. Formira se i Centar za rijetke bolesti, koji će okupljati tim stručnjaka za sistemsku brigu o pacijentima.
Na kraju, zakon predviđa i uvođenje školske stomatologije, čime se djeci u obrazovnim ustanovama obezbjeđuje redovna i dostupna zaštita zuba i usne duplje.
Izvor, rtcg.me
