Sukob interesa u Pljevljima: Očuvanje riblje populacije ili komercijalni interesi?

U Pljevljima se ovih dana odvija borba između ekološke održivosti i komercijalnih interesa. Na jednoj strani stoji Sportsko ribolovni klub „Lipljen“, poznat po svojoj inovativnoj ideji za proizvodnju mlađi potočne pastrmke, vrste koja je ugrožena i na ivici izumiranja. Klub, koji se istakao kao jedan od najaktivnijih u Crnoj Gori, preuzeo je ruinirani ribnjak i pretvorio ga u funkcionalno mrestilište. Njihov rad je do sada uživao podršku lokalnih vlasti i državnih organa.

Međutim, nedavna odluka predsjednika Opštine Pljevlja, Daria Vranesa, o neprodužavanju ugovora za korišćenje mrestilišta u Gradskom parku, otvorila je nova pitanja. Predjsednik opštine planira da prenamjeni mrestilište u komercijalni ribnjak, čija bi se proizvodnja koristila u obližnjem Motelu i prodavala gradjanima. Ova odluka je naišla na snažan otpor stručne javnosti, uključujući i prof. dr. Danila Mrdaka, ihtiologa sa Prirodno-matematičkog fakulteta. Profesor Mrdak je u svom dopisu naglasio značaj ovog projekta za očuvanje autohtone vrste pastrmke, ukazujući na potencijalnu štetu koja bi nastala promjenom namjene mrestilišta.

Dopis profesora dr Danila Mrdaka objavljujemo u cjelosti:

Odgovor na dopis SRK „Lipljen“ iz mejla od 19.01.2023.

Poštovani,

Pročitao sam vaš dopis i, iskreno govoreći, ostao u nevjerici nakon toga. Bez želje da ulazim u analizu bilo kakve pravne osnovanosti zahtjeva koji vam je upućen od strane Opštine Pljevlja niti da u bilo kojem smislu arbitriram između vas i rukovodstva opštine, ovim dopisom želim da istaknem par činjenica koje mogu biti od pomoći prilikom prevazilaženja novonastale situacije.

Projekat uspostavljanja ovog mrjestilišta je ideja do koje smo zajednički došli i zajednički, na potpuno dobrovoljnim osnovama i iz čisto altruizma, krenuli u njenu realizaciju. U tom momentu mrestilište je bilo u potpunosti nefunkcionalno i djelimično ruinirano. Moj pokretački motiv da vam pomognem sadržao se u tome što sam u vašem društvu prepoznao najbolje organizovano Sportsko Ribolovno Društvo u Crnoj Gori koje je uspjelo da u veoma zahtijevnim uslovima očuva riblji fond rijeke Ćehotine i njenih pritoka.  Dodatno sam želio da zajednički pokažemo da je moguće da se uspostavi Sporsko Ribolovno Društvo koje će sa jedne strane uspješno gazdovati povjerenim ribljim fondom dok će sa druge strane redovno izmirivati svoje obaveze prema zaposlenima.

Nakon inicijalne faze i ustupanja objekta na korišćenje kao i dobijanja inicijalnih sredstva pristupilo se opsežnoj rekonstrukciji i obnavljanju ovog mrjestilišta. Tokom izrade projektne dokumentacije pratili smo originalni projekat koji je i tada, baš kao i sada, predviđao da je ovo objekat za proizvodnju riblje mlađi namijenjene poribljavanju a ne ribnjak za proizvodnju konzuma ili punosistemski ribnjak u kojem bi se vršio i proizvodnja mlađi i konzuma. Dakle, rekonstruisani ribnjak u kojem je od onog starog ostala samo zgrada mrestilišta, dio dovodne instalacije i samo jedan spoljašnji basen, prevashodno i isključivo je namijenjen proizvodnji autohtonih pastrmskih vrsta riba. Svjedok sa i bio i čišćenja to jeste odmuljavanja pratećeg jezerceta a sve sa ciljem da ovo postane ukras u centru grada a ne zapušteni dio Pljevalja. I zaista mislim da ne postoji niti jedna građanka ili građanin Pljevalja koji nije uvidio da je ovo mrestilište, od kada sa njim upravlja SRK „Lipljen“, postalo ukras grada i samo dodatno oplemenilo svojevrstan zeleni kutak koji postoji u centru Pljevalja.

Nadalje, u ovom ribnjaku su otvorena nova tri radna mjesta sa potencijalom da se otvore i dodatna dva radna mjesta i to bez ikakve pomoći ili donacije jer SRK „Lipljen“, koliko je meni poznato uspješno funkcioniše a pun kapacitet proizvodnje se očekuje da se dostigne u naredne dvije godine. Da vas podsjetim, u pitanju je mrijest takozvane divlje ribe i bilo koje mrestilište koje planira proizvodnju riblje mlađi autohtonih vrsta ne može da računa na punu proizvodnju u prvih pet do šest godina postojanja. Drugim riječima, u pitanju je mukotrpan rad gdje ste u stalnom finansijskom minusu prvih pet do šest godina i tek nakon to perioda moguće je da se proizvodnjom pokriju svi troškovi rada i da se dođe do momenta kada se može očekivati i stvaranje profita. Svake godine, počev od prvog mrijesta, ja sam sa svojim kolegama sa PMF proveo ne mali broj dana sa lovočuvarima, rukovodstvom i ribolovcima SKR „Lipljen“ u nastojanju da uhvatimo divlje ribe na mrijestu, da ih vještački izmrijestimo i da oplođenu ikru prenesemo u mrestilište (inkubatore).

Inače i Crnoj Gori ne postoji niti punosistemski ribnjak niti mrestilište koji proizvodi autohtone vrste pastrmki pa je ovo mrestilište od nacionalnog značaja zbog proizvodnje nasadnog materijala za sve naše rijeke u dunavskom slivu (po zakonu je zabranjeno poribljavati crnogorske vodotokove bilo čime do autohtonim vrstama riba). Iz ove činjenice je jasno da ovo mrestilište prevazilazi lokani značaj i da je od nacionalnog interesa da nastavi da funkcioniše i da konačno dostigne projektovanu proizvodnju riblje mlađi kako bi se sa njom vršilo poribljavanje ne samo rijeke Ćehotine (što se uveliko već radi) veći i ostalih rijeka u dunavskom slivu (Tara, Lim, Komarnica). Bila bi nemjerljiva šteta da sada kada se, nakon 4 godine rada a 6 godina od početka rekonstrukcije, nalazimo nadomak postizanja projektovanih obima proizvodnje ovom objektu promijeni namjena i preda u ruke nekom ko se nikada nije bavio ovim poslom. Smatram da bi to bio veliki korak unazad i da bi to veoma unazadilo crnogorsko slatkvodno ribarstvo.

Kako je namjera da se ovo mrjestilište oduzme SRK „Lipljen“ zarad proizvodnje konzumne ribe za potrebe Motela Vodice moram da istaknem da se radi o potezu koji pretpostavljam nije zasnovan na poznavanju svih činjenica. Jeste da se ovaj objekat označava pojmom ribnjak i jeste da se svi tipovi ovih objekata mogu nazvati ribnjačkim ali još jednom moram da napomenem da je on i tada i sada projektovan da bude mrestilište i da mu je prevashodna namjena isključivo proivodnja riblje mlađi za poribljavanje. Da napravim jednu analogiju, ovo bi bilo kao da postoji namjera da se akušerska klinika zajedno sa neonatilogijom pretvori u jaslice odnosno obdanište ili osvnovnu školu. Ovu analogiju sam upotrijebio kako bi se bolje razumjela neodrživost funkcionisanja ovog objekta kao ribnjaka za proizvodnju konzuma i samo iz tih razloga a nikako iz zelje da budem maliciozan. Ukoliko bi se on i preveo u ovu namjenu, cijena koštanja proizvodnje konzumne ribe bi bila bliska ako ne i veća od one tržišne zbog veoma malih količina koje se tu mogu proizvesti (ograničeni prostorni kapacitet ali što je još značajnije ograničeni kapacitet dotoka svježe vode tokom perioda niskih voda koja diktira maksimalni kapacitet ribnjaka).

I na kraju želim da istaknem svoju spremnost da, ukoliko se pokaže potreba za time, lično prisustvujem bilo kojem sastanku koji bi imao za cilj da se iznesu sve činjenice u vezi sa ovim mrestilištem kako bi se ono očuvalo i nastavilo da funkcioniše i kako bih dodatno pojasnio sve ovo što sam iznio u ovom odgovoru na vaš dopis.

U nadi da će se pronaći racionalno rješenje za ovaj novonastali problem, srdačno vas pozdravljam.

Ovaj sukob između očuvanja prirodnih resursa i komercijalnih interesa postavlja pitanje prioriteta za lokalnu zajednicu i ribarstvo u Crnoj Gori. Da li će Pljevlja odabrati put očuvanja ugrožene vrste ili će prevagnuti ekonomska korist? Odgovor na ovo pitanje biće ključan za budućnost ribarstva i ekološke održivosti u regionu.