U okviru manifestacije „Srpsko kulturno ljeto“ u četvrtak 24. avgusta sa početkom u 19 časova održaće se akademska tribina magistra Bojana Strunjaša na temu „Pljevaljski kraj u vrijeme episkopa budimljansko-polimskog Makarija Đorđevića“. Trbina će se održati u Ljetnjoj bašti Srpske kuće. Inače manifestacija „Srpsko kulturno ljeto“ održava se u organizaciji „Srpskog nacionalnog savjeta u Crnoj Gori“ i Srskog kulturnog centra Patrijarh Varnava“
Episkop Makarije Đorđević rođen je u Koceljevi kod Šabca 1903. godine. Osnovnu školu i niže razrede gimnazije završio je u Beogradu, a Bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Potom završava Bogoslovski fakultet već 1942. godine odlukom mitropolita srpskog i zamjenika patrijarha srpskog, Josifa Cvijovića, postavljen za igumana Manastira Svete Trojice u Pljevljima, budući da je ubistvom trojičkog arhimandrita Serafima Džarića igumansko mjesto bilo upražnjeno. Međutim, tadašnja italijanska komanda u Pljevljima na čelu sa generalom Đovanijem Espozitom nije odobrila igumanu Makariju da obavlja svoju dužnost, pa je posle nepuna dva mjeseca morao napustiti Pljevlja i vratiti se u Srbiju.
Sa predavanja mr Bojana Strunjaša koje je održano u Prijepolju 22. marta ove godine povodom obilježavanja četrdeset pete godišnjice od smrti episkiopa budimljansko-polimskog i sremskog, Makarija Đorđevića
Budimljansko-polimska episkopija osnovana je u maju 1947. godine i za njenog prvog episkopa izabran je dotadašnji arhimandrit Manastira Rakovice, Makarije Đorđević. Arondacijom između eparhija, Prijepolje i Pljevlja su izdvojeni iz Dabro-bosanske mitropolije i pripojeni novoosnovanoj eparhiji. Tako su se u sastavu vaspostavljene Budimljansko-polimske eparhije, osim pljevaljskog i prijepoljskog sreza, našli i: pribojski, novovaroski, sjenički, bjelopoljski, beranski i andrijevački srez.
Vladika Makarije Đorđević dolazi na čelo Budimljansko-polimske episkopije u teško posleratno vrijeme. Na prostoru koji mu je povjeren na duhovnu upravu tokom Drugog svjetskog rata ubijeno je četrdeset sveštenih lica, od toga je samo u Pljevljima mučenički postradalo dvanaest sveštenika i sveštenomonaha. Ubijen je i mileševski iguman Nestor Trkulja i arhijerejski namjesnik prijepoljski Danilo Šiljak. Drugi svjetski rat su preživjela samo tri pljevaljska sveštenika: Milan Krezović, Radovan Novović i Pavle Džaković. Episkop Makarije se smjelo uhvatio u koštac sa svim nevoljama u povjerenoj mu eparhiji (opljačkani i opustošeni manastiri i crkve, malobrojno sveštenstvo i monaštvo, teror komunističkih vlasti…). Za arhijerejskog namjesnika pljevaljskog postavlja uglednog svešetenika Milana Krezovića, a za arhijerejskoig namjesnika prijepoljskog imenuje sveštenika Branimira Purića. Njih dvojica su mu bili veliki oslonac i kao iskusni duhovnici pomogli su mu da sačuva vjeru u narodu. Episkop Makarije je i sam živio u oskudici i siromaštvu i često bivao predmet napada tadašnje vlasti, ali mu to nije smetalo da očuva svetosavski duh srpskog naroda u svim krajevima koje je obuhvatala njegova eparhija.
Odlukom Svetog arhijerejskog sabora SPC, vladika Makarije je 1955. godine postavljen za episkopa sremskog i na toj dužnosti će ostati sve do smrti 1978. godine. Bio je čovjek blage i krotke naravi, pun ljubavi prema svima, a pogotovo prema djeci. Naročito je očinski brinuo o porodicama ubijenih sveštenika koje je i materijalno pomagao, čak i po odlasku na službu u drugu eparhiju″, istakao je između ostalog profesor Strunjaš.
