Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte
MONITOR: Požari gutaju šume i u Pljevljima. Šta je razlog što se svake godine ponavlja priča i nespremnost za borbu sa vatrenom stihijom?
MITROVIĆ: Svake godine se ponavlja situacija gdje ljudski faktor utiče na nastajanje šumskih požara u kojima nastaju nenadoknadive štete. Procjenitelji štetu računaju na osnovu izgorele drvne mase na tom području, a niko i ne pokušava izračunati stvarnu štetu koja se odnosi na ekosistem, nestalu vegetaciju, životinjske vrste, doprinos klimatskim promjenama i slično.
Na opožarenim šumskim područjima gdje su obitavale raznolike biljne i životinjske vrste nakon požara (ako su preživjele vatrenu stihiju) se neće vratiti, jer su uništena njihova staništa. Nestaće sa tog područja jer više neće imati hrane. Na tom, vatrom uništenom području, neće se povratiti prethodna vegetacija. Neće se pojaviti ranije vrste medicinskog, ljekovitog, aromatičnog ili začinskog bilja. Još nema naznaka da će se stati na kraj podmetanju požara i krenuti u obračun sa piromanima koji iz obijesti, neznanja ili prikrivanja krađe tehničkog i ogrevnog drveta uništavaju i pustoše naše šume, vrše teror nad svima nama – nekažnjeno.
MONITOR: Ima li kakvog pomaka i najava promjena u odnosu i gazdovanju šumama?
MITROVIĆ: Crna Gora je jedna od najšumovitijih država u Evropi, a stanje u njenim šumama je katastrofalno. Gdje su nekada bile guste šume, sa stogodišnjim stablima, sada su ogoljene površine sa panjevima i žbunjem, nastale usljed haotične sječe. Crnogorske šume su postale predjeli slikani panjevima i spaljenim prostranstvima.
To je problem koji traje decenijama i koji se ne rješava. Dosadašnji sistem eksploatacije šuma dodjelom koncesija je doveo do sunovrata u drvnoj industriji i eksploatacije šuma u Crnoj Gori.
Ne tako davno, 2011. najveći koncesionar, među 50-ak u Crnoj Gori, bila je kompanija Vektra Jakić, odnosno Dragan Brković koji je u to vrijeme dobio pravo korišćenja pljevaljskih šuma na 30 godina. Dozvoljeno mu je da godišnje smije da posiječe 138.000 kubika a šta radi sa njima nepoznanica je, jer sljedećih pet godina nikako nije uspijevao da pokrene proizvodnju. Zatim je započeo pompezno najavljivanu proizvodnju peleta u savremenom pogonu, da bi i to vrlo kratko trajalo.
Izvor Monitor, a u štampanom izdanju opširniji tekst
