Pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Preobraženje Gospodnje, kao jedan od najvažnijih crkvenih praznika.
Tog dana se proslavlja trenutak kada se prvi put Hristova božanska priroda učinila vidljivom.
Praznik je posvećen sjećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor kada on najavljuje svoje potonje stradanje i slavu.
Ovaj praznik je u pravoslavlju poznat i kao ljetnje Bogojavljenje, jer su se i tada, kako piše u Jevanđelju, otvorila nebesa i začuo glas Boga Oca: „Ovo je Sin moj ljubezni… njega poslušajte“.
Vjeruje se da na Preobraženje sunce okreće leđa ljetu, a osmjehuje se zimi. Dan postaje sve kraći, zmije i gušteri vraćaju se u svoje brloge, a laste se pripremaju za jesenju seobu. U nekim rodopskim selima postoji vjerovanje da na taj dan Bog „pribraznuva“ (pravi ili spušta brazdu) sa neba kao znak da je došlo vrijeme za setvu jesenjih kultura.
Vjeruje se da uoči praznika na nebu se otvaraju „Božja vrata“ na kojima se pojavljuje Bog i ispunjava želje, baš kao i za Bogojavljenje.
