Bijelopoljska pijaca je do skoro bila posjetjivija za kupovinu garderobe,ali i šire butik na otvorenom.
Danas je ,posjećuje mali broj kupaca,a prodavci ističu da su za tezgama iz navike ,a ne da zarade i nakon destetak godina koje rade ne znaju ni gdje će sa sobom ,ni sa robom.
Na pijaci se 29 godina i sjećaju se kako su od toga posla radili pravili kuće i školovali djecu,dok danas ,kako ističu jedva zarade za platu i izmire kirije.
Do tačno prije sedam godina ,svaka tezga posebno je bila bolje opremljena od butika a,roba stizila iz okolnih gradova Peći i Turske.
Odlaskom stanovništva ,premeštavanje pijace izfradnje nove prije pet ipo godina,uz loše rješenje ,dozvoljenom prodajom na ulicama samo su neki od razloga zbog čega danas teško prodajemo robu.
Jedan od najstarijih zakupaca ističe da je na pijaci oko tri godine i da opstaje iz navike ,i što pod strare dane nema kud deugo da radi.
“ U Bijelom Polju nema posla ,sve je otišlo iz Bijelog Polja,a ovo stanovništvo što je ostalo -siromašno živi ,nekada sam držao 10 tezgi ,a danas samo jednu jer je to polovina svih zakupa.
Robu ,uzmem 5,8 eura na veliko,dajem je za 10eura.Kako da platim-zakupljenu tezgu,gorivo ,doručak ,kafu .
Veliki broj prodavaca ističe da nas čekaju teški dani da vide hoćel šta kanuti dok su ti ljudi iz dijaspore ,ali otom potom .Trenutno je zakupljeno38 tezgi od 165 tezgi .
Remzo Pačariz rukovodulac RJ “ Tržnica“ istakao je da na mješovitoj pijaci imaju 143 tezge površine 3,2 metra kvadratnai 20 duplo većih.
“ Ukupno je izdato 31,od čega većih .Ovo je broj na Tržnici ,na spratu ,dok se u prizemlju nalaze Zelena pijaca i Sirnica “,istakao je Pačariz.
Tekst i foto :Jovan Šćekić
