Vatrogasci-spasioci suočavaju se sa više izazova i problema na koje ukazujemo poslednjih godina. Naravno, ti problemi i nedostaci se razlikuju od Službe do Službe. Rekao bih da su oni manji u onim lokalnim samoupravama koje sa više poštovanja gledaju na svoje Službe odnosno koje ih ne doživljavaju kao balast i opterećenje po svoje budžete.
Vatrogasci-spasioci su u danonoćnoj misiji da pomognu, sačuvaju i spase ljudske živote i imovinu. Kada bi mogli novčano kvantifikovati koliko ljudskih života spase i koliko imovine sačuvaju svojim aktivnostima preventivnog i operativnog karaktera lako bi se moglo zaključiti da se izdvajanja za njihovo opremanje i rad višestruko isplati i vrati. Lokalne uprave koje su to prepoznale sa zadovoljstvom ulažu u svoje Službe dok one kod kojih ta svijet nije razvijena u dovoljnoj mjeri zaostaju sa njihovim opremanjem. Tako imamo Službe koje vatrogascima-spasiocima do danas nijesu obezbjedile adekvatnu i atestiranu ličnu zaštitnu opremu. Nedostaje mnoga druga kolektivna oprema čijim bi posjedovanjem Službe poboljšale svoju operativnu sposobnost. U mnogim Službama ne radi dovoljan ili optimalan broj vatrogasaca-spasilaca obzirom na veličinu, broj stanovnika i rizike koji se nalaze u pojedinim Opštinama i obavljaju poslove koji nijesu propisani Zakonom. I dalje nije riješen problem vezan za staž u uvećanom trajanju dok poseban problem predstavljaju uslovi za odlazak u penziju. Mišljenja smo da Zakon o PIO nije idealan ali i takav previše dugo čeka na usvajanje i poslije ove pandemije pitanje je kad će biti.
Da su se problemi konačno počeli rješavati zahvaljujući Vladi Crne Gore pokazuje primjer regulisanja statusa i stavljenje u funkciju savremenih vatrogasnih vozila. Pozitivni su primjeri osnivanja Službi zaštite i spašavanja u novoformiranim lokalnim upravama a konačno je i Opština Plužine organizovala svoju Službu na ozbiljnom nivou.
Sljedstveno svim pobrojanim problemima i zarade vatrogasaca-spasilaca su neujednačene od grada do grada. Zahvaljujući izmjenama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru materijalni status vatrogasaca-spasilaca poslednje dvije godine dijelom je poboljšan. Imajući u vidu uvećanje koeficijenta kao i uvećanje propisano Zakonom o zaštiti i spašavanju na otežane uslove rada od minimum 20% na osnovnu zaradu, noćni rad i dodatak od 10% za pripravnost kod kuće, prosječna plata vatrogasca-spasioca iznosi oko 550 eura. Smatramo da lični dohoci i dalje nijesu realni u poređenju sa opasnostima i naporima kojima su izloženi u svakodnevnom radu dok za njihovu redovnost vatrogasci-spasioci dijele sudbinu drugih zaposlenih u lokalnim upravama.
Požari, poplave, saobraćajni udesi te druge vrste tehničkih intervencija, elementarne nepogode – sve su to poslovi koje obavljaju vatrogasci-spasioci. To je izuzetno opasna ali nadasve humana i plemenita profesija. Obavljajući poslove koji su propisani zakonom i dati nam u nadležnost često žrtvujemo zdravlje i sopstvene živote jer odakle svi bježe tamo idemo mi.
Danas 4. maja, na Međunarodni dan vatrogasaca-spasilaca u ime svojih kolega poručujem da nama nijesu potrebni aplauzi niti ih tražimo. Više od aplauza nam znači direktna zahvalnost i poštovanje naših sugrađana gdje god se pojavimo. Od donosilaca odluka na državnom i lokalnom nivou tražimo da urgentnije pristupe rješavanju identifikovanih problema.
Mi ćemo nastaviti da poslove obavljamo jednako profesionalno i odgovorno u svim godišnjim dobima, akcidentima i krizama. Trudićemo se da sa raspoloživim sredstvima u punom kapacitetu pomognemo svima kojima je pomoć potrebna vjerujući da samo takvim odnosom možemo podići na još viši nivo svoj položaj, status i ugled.
Ratko Pejović,
Predsjednik Strukovnog odbora vatrogasaca-spasilaca Crne Gore (SUiPCG/SSCG)
Izvor: pvinformer.me
