Orkestar je sarađivao sa poznatim izvođačima među kojima su Goran Bregović, Zoran Kalezić i Branka Šćepanović, kao i američka džez pjevačica Laurin Talese. Koncertmajstor je Danko Petrić, a voditelj orkestra je Emir Prekić
Gradski tamburaški orekstear – Pljevlja osnovan je 2010. godine sa ciljem očuvanja bogate muzičke i tamburaške tradicije. Osnovali su ga ljubitelji i izvođači muzike iz Pljevalja, kojima je tambura ljubav i hob, a ove godine ansambl proslavlja deceniju postojanja.
Orekstar je nastupao na mnogobrojnim festivalima i dobitnik je nagrada za orkestarsko sviranje, kao i nagrada za soliste koji nastupaju u ansamblu. Dvije posebno njima drage nagrade su na Svjetskom tamburaškom festivalu “Tamburica-fest”, gdje su osvojili priznanje za umjetnički izraz i nagrada na festivalu “Bisernica Janike Blaža”, koju je dobio primaš orkestra Danko Petrić za drugo mjesto u kategoriji solista.
U okviru orkestra postoji i škola tambure čiji novi polaznici sviraju u okviru Gradskog orkestra. Na repertoaru su klasične, evergrin, starogradske i narodne muzike.
Orekstar je sarađivao sa poznatim izvođačima među kojima su Goran Bregović, Zoran Kalezić i Branka Šćepanović, kao i američka džez pjevačica Laurin Talese. Koncertmajstor je Danko Petrić, a voditelj orkestra je Emir Prekić.
Ostvarili cilj
U razgovoru za Pobjedu Prekić je kazao da je plan orkestra bio da u ovoj godini, kada proslavljalju deceniju postojanje, održe po jedan koncert u svim državama bivše Jugoslavije. Potom bi završni koncert održali u Pljevljima gdje bi na jedan način zaokružiti šta su ovih deset godina radili. Pandemija korona virusa je, nažalost, poremetila sve planove za ovu godinu.
– Sa druge strane, cilj je bio da za deset godina imamo veliki format orkestra, koji će moći da izađe na crtu našim drugarima iz velikih tamburaških orkestara. Mi smo to uspjeli – rekao je Prekić.
Pošto i dalje nemaju zajedničke prostorije, priželjukuju da se riješi taj problem, te da se riješi nototeka i nabave kvalitetni insturmenti za sve svirače, da bi sve što su uradili tokom deset godina mogli kvalitetnije prezentovati.
Ideja za osnivanje Gradskog tamburaškog orkestra, kako priča Prekić, javila se tokom Evropskog tamburaškog kampa, koji je u Pljevljima bio održan 2009. godine. Pedeset mladih tamburaša iz 15 evropskih država bili su u Pljevljima i u razgovoru sa ljudima koji vode tamburaški evropski kamp su došli do ideje da bi trebalo da u Pljevljima postoji gradski orkestar, kako bi spojili nekadašnje iskustvo starih tamburaša i upotpunili sa novim stvarima koje sviraju mladi.
– Mi smo osnovani da bismo sačuvali bogatu tamburašku tradiciju Pljevalja i muzičko nasljeđe Crne Gore. Osim toga, imamo obrade i klasčne, evergrin muzike, zabavne, tako da pokušavamo tamburu podići na nivo da ona nije kafanski instrument, već da je tambura izvođački instrument sa kojim se mogu svirati svi žanrovi muzike – rekao je Prekić i dodao da jedino oni, gudači i horovi imaju mogućnost da u četiri glasa istovremeno sviraju.
U Pljevljima ima dosta mladih kojima Gradski tamburaški orkestar pruža priliku da putuju. Kako kažu, ne sviraju se samo kompozicije, koje su dosadne za njihove godine, već je repertoar prilagođen za sve uzraste. U orkestru sviraju i dječaci i djevojčice. Najdraži nastup je za Prekića bio na festivalu “Bisernica Janika Balaš”.
Janika Balaš je bio neko ko se i danas pamti, pa je gostovanje na festivalu koje nosi njegovo nime, prema riječima Prekića, za orkestar bila velika čast i privilegija.
Spoj tradicionalnog i modernog je prisutan u muzici, kao i u melosu ovih prostora. Prekić ističe da je sve veliki rizik, koji nosi komponovanje takvih pjesama ali, kako kaže, Pljevljaci su imali sreću da imaju Ruždiju Krupu i Mirka Rondovića, dva čovjeka koja su uspjela da i stare pljevaljske pjesme iznesu u javnost, te da napišu nove pjesme, koje su moderne, ali su našle svoje slušaoce.
Način sviranja i interesovanje za sevdalinke je drugačiji nego ranije.
– Nekada su tamburaši svirali u dva glasa. Mi sad pokušavamo da postignemo nivo velikog tamburaškog orekstra, jer je to forma od osam linija koju treba da imaju u tom orkestru. Stil se promijenio, ali u načinu izvođenja se trudim da zadržimo taj stari šmek pjesama – kazao je Prekić.
Potrebna podrška
Zaostavština koju je ostavio Pljevljak Hamdija Šahinpašić danas je zasigurno kulturno blago Crne Gore i regiona. Šahinpašić je, prema riječima Prekića, imao veliku sreću da je profesor Vasilijević zapisao preko 300 pjesama koje su se pjevale tada u Pljevljima, a koje ne potiču iz tog grada.
– Kulturno-prosvjetna zajednica Rusije ih je izdala u zbirci pjesama iz Sandžaka. On je bio jedna velika enciklopedija muzike. Dosta njegovih pjesama iz te knjige mi izvodimo – kazao je Prekić.
Istakao je da budućnost sevdaha na ovim prostorima ne vidi bez velike podrške države i ljudi koji su odgovorni da vode kulturnu politiku, Ministarstva kulture i lokalnog sekretarijata ili centara za kulturu.
– Mora se naći način, kako je predviđeno Zakonom o kulturi, da nematerijalna kulturna baština ima svoj poseban budžet i da bude pozitivno diskriminisana u odlukama i Ministarstva kulture i Opštine. Ako se ne bude to radilo, za 10 ili 15 godina stare pjesme neće imati ko svirati i pjevati – kazao je Prekić.
Član orkestra Aleksa Manojlović u razgovoru za Pobjedu kazao je da svira u Gradskom tamburaškom orkestru zato što voli muziku.
– Svoj talenat za muziku sam htio da upotpunim na većem nivou i to sam uspio u ovom orekstru. Prije svega, sviram da bi očuvao i tradiciju Pljevlja, jer mladi neće toliko danas da se angažuju oko muzike. Mislio sam da je na meni odgovornost kao pojedincu, da preuzmem incijativu i da uradim nešto, jer mladi sve više odlaze od naše tradicije i okreću se ka zapadnoj kulturi – rekao je Manojlović i dodao da je veoma važno da ovakva organizacija postoji.
– Kad ne bi postojala organizacija, koja čuva našu tradiciju, kao što je Gradski tamburaški orkestar Pljevlja, došlo bi do asimilacije našeg stanovništva – kazao je Manojlović.
Instrument sa mnogo mogućnosti
Aleksa Manojlović priča da je u orkestru lijepo druženje, a da zajednički nastupi predstavljaju pravi doživljaj.
– Imali smo mnogo meni dragih nastupa. Najviše bih izdvojio posljednji nastup u KIC-u “Budo Tomović” i koncerte u Pljevljima, jer uvijek je najljepše i posebna je emocija sivrati pred sugrađanima – rekao je on.
Istakao je da se mora naći način kako da se približi tradicionalno i moderno.
– Većina moje generacije, kad čuje tamburu, misli da je to nekako zastarelo, da je to instrument koji je dosadan. Nasuprot tome, tambura je instrument koji ima mnogo mogućnosti – rekao je Manojlović.
Izvor: pobjeda.me
