Podizanje zasada trešnje

Priprema zemljišta

Priprema zemljišta za sadnju trešnje mora biti adekvatna i obuhvata čišcenje i ravnanje terena, djubrenje, rigolovanje i kopanje jama.

Čišćenje i ravnanje terena – Izvodi se ukoliko se na terenu predviđenom za podizanje zasada trešanja nalazi grmlje, panjevi, kamenje, korovsko rastinje i ukoliko je zemljište neravno. Neravno zemljište je potrebno izravnati, kako bi njegova obrada i zaštita voćaka od bolesti i štetočina bila olakšana. Eventualno prisutno šiblje, panjevi, kamenje i korovske biljke se povade i odstrane sa parcele, kako nebi predstavljalo smetnju.

Popravka zemljišta – Budući da zemljišta u prirodnim uslovima nemaju optimalne fizičke i hemijske karakteristike za uzgoj voćaka, pojedinih makro i mikroelemenata, neophodno je prije rigolovanja obaviti dodavanje nedostajućih hraniva. U zavisnosti od hemijskih analiza zemljišta odrediće se i količina određenih hranljivih elemenata, koje treba unijeti u zemljište. Za popravku stanja snabdjevenosti zemljišta sa osnovnim hranivima zemljištu dodaje se i određena količina dobro zgorjelog stajskog đubriva. Sa dodavanjem organskog đubrva vrši se i dodavanje kompleksnih mineralnih đubriva.

Rigolovanje – se izvodi rigoler plugovima (dubina zavisi od rastresitosti zemljišta) dva mjeseca prije sadnje nakon čega treba da se izrigolovano zemljište slegne.

Dubina na koju zemljište treba rigolovati za trešnje (60-100 cm) veća je u odnosu na višnje (50-70 cm). Ukoliko je zemljište dublje i rastresitije rigoluje se pliće za razliku od težih, zbijenijih zemljišta koja se rigoluju dublje. Organska i mineralna đubnva se unose duboko zbog slabije snabdjevenosti dubljih slojeva zemljišta fosforom i kalijem. Optimalna vlažnost za rigolovanje je umjerena jer pri rigolovanju vlažnog i pretjerano suvog zemljišta nastaju problemi u budućoj obradi zemljišta zbog pogoršanja njegove strukture. Poslije rigolovanja zemljište se ne ravna već se ostavlja otvoreno oko dva mjeseca, nakon čega se sitni i poravnava.

Kopanje rupa – Često se iz ekonomskih razloga postupak rigolovanja ne primjenjuje već se obavlja kopanje rupa. Obično se praktikuje kod podizanja ekstenzivnih zasada na nagetim terenima (>12°) gdje je onemogućena upotreba mehanizacije kao i kod sadnje voćaka u baštama i dvorištima.

Kopanje se obavlja ručno ili mehanizovano pomoću mašina kopača. Rupe se kopaju na način da se plodniji sloj zemlje odvaja na jednu, a manje plodni na drugu stranu rupe. U cilju korektnog razvoja voćke u prvim godinama prilikom zatrpavanja rupe zemlji se dodaje i 25-30 kg dobro zgorjelog stajnjaka. Stajnjak treba rasporediti dalje od korjenovog sistema voćke.

Zasad trešnje u okolini Mostara

Organizacija zemljišne površine

Plan sadnje treba da sadrži precizan raspored, veličinu i oblik tabli, puteve, sistem kanala, šemu rasporeda voćaka i razmak sadnje sa prikazom sorti.

Raspored voćaka – koje će se saditi zavisi od njihove bujnosti, uzgojnog oblika, plodnosti zemljišta, mogućnosti primjene mehanizacije, načina održavanja plodnosti zemljišta. Praktikuje se nekoliko načina sadnje voćaka: u pravougaonik, kvadarat i jednakostranični trougao.

Ukoliko se voćke sade u kvadrat razmak između voćaka u redu mora biti isti kao i između redova. Sva stabla su ravnomjerno osvijetljena. Kod sadnje voćaka u formi pravougaonika između redova se ostavlja veći razmak u odnosu na razmak između voćaka unutar reda. Ovim je omogućena bolja prohodnost mašina i lakše i brže obavljanje agrotehničkih zahvata (obrada zemljišta, đubrenje, rezidba, zaštita, berba, transport ubranog voća). Prednost sadnje trešanja u formi jednakostraničnog trougla je u tome što je omogućena sadnja većeg broja stabala po jedinici površine, ali je znatno otežano korištenje mehanizacije i izvođenje agrotehničkih zahvata.

Površina koju zauzima voćka pri sadnji u trougao i kvadrat (u metrima)

1 voćku u m²Broj voćki

na 1 haPovršina za

1 voćku u m₂Broj voćki

na 1 ha6 x 630.7325362787 x 741.8239492048 x 854.6183641579 x 969.01458112310 x 1085.011810010011 x 11103.5971218312 x 12123.08114469

Zasad trešnje u cvijetu

Razmaci sadnje – U prošlosti se trešnja uglavnom uzgajala kao visokostablašica ili polustablašica, pojedinačno ili u manjim skupinama stabala na okućnici. Ovakav sklop je mali sa dosta velikim razmacima (do 10 m između redova i 6-8 m u redu). Krošnja ima piramidalan oblik sa prirodnim etažnim razgranavanjem. Ovakav sistem uzgoja je vezan sa teškoćama pri berbi i njegi voćaka. Berba i njega na ovakav način uzgajanih trešanja je prilično skupa, te se nastoje stvoriti patuljaste sorte i adekvatni sistemi uzgoja sa gušćim sklopom voćaka. Oplemenjivanje i selekcija trešanja su išli u pravcu smanjenja visine porasta stabla i grananja krune. Korištenjem manje bujnih podloga (u početku Colt, a danas Gizela) u sklopu može biti od 1.000 stabala po ha (5×2 m) do čak 1.111 (4,5 x 2 m).

Gustini sadnje i broju stabala po jedinici površine treba posvetiti maksimalnu pažnju iz razloga racionalizacije korištenja poljoprivrednog zemljišta i povećanja prinosa po jedinici površine

Zasad trešnje na blagoj padini

Razmak sadnje zavisi od više faktora od kojih su najvažniji: podloga, sorta, uzgojni oblik i ekološki činioci.

Međuredni razmak sorti okalemljenih na divljoj trešnji je 6-7 metara dok je razmak između stabala u redu 5-6 metara. Ukoliko je trešnja okalemljcna na rašeljki ili vegetativnim podlogama, međuredni razmak je 5-6 metara dok je rastojanje u redu (zavisno od bujnosti sorte) oko 5 metara. Trešnje uzgajane u baštama imaju veću gustinu sklopa, ali je ova karakteristika vezana za potrebu jače rezidbe krošnje u toku uzgoja.

Danas se sve više praktikuje uzgoj trešanja u gustom sklopu (preko 1.000 stabala/ ha). Ukoliko sklop čini oko 1.000 stabala/ha, koristi se „vitko vreteno“ kao uzgojni oblik. Za gušće sklopove je neophodno praktikovati „vrlo vitko vreteno“ dok se „V“ sistem uzgoja koristi za sklopove iznad 1.800 stabala/ha. Gusta sadnja trešanja se osobito praktikuje u Italiji, Francuskoj i Belgiji gdje se koriste sorte trešnje normalne i slabije bujnosti (Compact Lambert, Compact Stella, Compact Bing i Starkrimson), a kao podloge one sa slabijom bujnosti (Prunus mahaleb hibridi – Prunus mahaeb x Prunus pseudocerasus) Colt i Prunus subbirtella (klonovi 9 i 61). Formiranje krošnje je slobodno dok su rastojanja 4 x 2 ili 5 x 3 m. Sklop se sastoji od 667 do l.250 stabala po ha. Novije podloge kao što su Gizela 5 i Gizela 6 omogućavaju još gušću sadnju.

Selekcija i oplemenjivanje trešanja su išli u pravcu smanjenja visine porasta debla i grananja krošnje. Ove oplemenjivačke aktivnosti i pojava manje bujnih podloga, omogućile su okretanje proizvođača ove voćne vrste ka uzgoju trešanja u gušćem sklopu (preko 1.000 stabala po ha).

Priprema za sadnju i sadnja trešanja

Vrijeme sadnje – Sadnja se obavlja u jesenjem ili proljećnom periodu. Jesenja sadnja se obavlja od prestanka vegetacije do početka jačih zimskih mrazeva. U toplim, južnim krajevima, u godinama blažih zima, jesenja sadnja se može protegnuti i u zimski period.

Proljetna sadnja se izvodi odmah po prestanku jačih mrazeva, po odmrzavanju zemljišta jer se ranijom sadnjom omogućava regenerisanje korijenovog sistema i formiranje novog korjenja prije početka obrazovanja nadzemnih organa. Obnovljeni korjenov sistem može adekvatno snabdjeti nadzemni dio vodom i u njoj rastvorene hranljive materijame. Ukoliko sadnja nije obavljena blagovremeno, ni korjenova mreža neće moći obezbijediti nadzemnom sistemu biljke ni dovoljne količine vode usljed čega biljke zaostaju u razvoju.

Priprema sadnica – Prije sadnje na sadnici je neophodno oštrim makazama skratiti preduge ili oštećene žile na 20 do 25 cm od osnove. Oko 2 sata prije sadnje korijen se uroni u posudu sa vodom, budući da se ne praktikuje sadnja sadnica sa osušenim korjenom. Ovako pripremljena sadnica se uranja u kašasto-žitku smješu koju čini rastvor fungicida, zemlje i svježe goveđe balege. Nakon potapanja sadnice su spremne za sadnju.

Tehnika sadnje – Korektna sadnja zahtijeva učešće dvije osobe u obavljanju zahvata od kojih će jedna držati sadnicu a druga obaviti sadenje. Prije postavljanja sadnice u iskopanu rupu na rigolovanom i izravnatom zemljištu (širine 50-60 cm i dubine oko 40 cm) neophodno je ubaciti plodne zemlje do određenog nivoa. Sadnica se postavlja u rupu do korijenovog vrata (četiri prsta iznad zemlje) jer bi u suprotnom moglo nastupiti zagušenje korijena i slabiji porast sadnice. Pravilno određivanje dubine sadnje obavlja se pomoću specijalne daske sa tri ureza za postavljanje kolčića.

Rupa se zatvori nakon čega je potrebno zemlju blagonagaziti.  Poslije nagrtanja zemlje uz sadnicu se postavi kočić i ista se veže. Nakon sadnje neophodno je izvršiti zalijevanje sadnice vodom.

Izbor i nabavka sadnica – Izboru sadnica treba ozbiljno pristupiti jer je pravilan izbor uslov obilne i redovne rodnosti. Podizanje savremenih zasada trešnje podrazumijeva odabiranje sortno čistog i zdravstveno korektnog sadnog materijala preporučenog za određene rejone. Prije konačnog izbora sorte koji će se uzgajati u zasadu, neophodno je analizirati niz faktora od kojih zavisi ova odluka (klimatske i zemljišne karakteristike, finansijske mogućnosti, namjena, tržište, intenzivnost uzgoja, mehanizovanost proizvodnje, tradicija uzgoja i sl.). Najčešće greške se prave kod izbora ranocvjetajućih sorti (one su obično i ranozrele) koje u datim uslovima cvjetaju u vrijeme kišnog i hladnog perioda pa izostaje oplodnja, a time i rod.

Veliki broj sorti trešnje je autosterilan, te se zasadi trešnje ne mogu formirati sa samo jednom sortom. Kod trešnje se javlja i intersterilnost između nekih sorti što komplikuje oplodnju. Pri izboru sorte treba poznavati i njihovu otpornost prema klimatskim faktorima, bolestima i štetočinama.

Sadnica treba biti zdrava i pravilno formirana. U zasadu se sade sorte koji sazrijevaju uzastopno (od prve do šeste sedmice sezone trešnje). Ovakva kompozicija sorti omogućava kontinuiranu i olakšanu berbu i plasman plodova trešnje. Neophodno je unaprijed obezbjediti nabavku potrebnog broja sadnica odgovarajućih sorti i podloga.