Rahat – lokum ili ratluk je poslednjih decenija uglavnom upotrebljivan sa čašom vode i šoljom crne kafe. Ovaj orijentalni slatkiš dolazi iz Turske, još u 15. veku, a preveden na srpski rahat lokum (turska reč) znači slatki zalogaj. Danas, iako se ne koristi tako često, uglavnom se služi s kafom , i ima ga u mnogim beogradskim kafanama i kafićima. Dugo godina u mojoj banci se služio sa kafom i vodom ( može i kisela) pod imenom „KOMPLET“. To je ono kao u PV. „NAMJEŠTAJ“. U Beogradu postoji kod Ekonomskog fakulteta ( ul. Gavrila Principa) verovatno jedina prodavnica u gradu, koja po starom receptu proizvodi i prodaje ovaj vekovima neprevaziđeni slatkiš. Nekada sam , kada bi položio , pa i pao na ispitu, išao vrlo često da se častim, a i sada odlazim da kupim ratluk i ponesem kući, pa da „seirim“. Iako mu je recept za spremanje prost kao „boza“ ( a ni dobru bozu nije lako spremiti) velika je razlika U KVALITETU između fabričkog, i domaćih.
Radeći knjigu „ZANATSTVO U PLJEVLJIMA“ majka mi je pričala o rahat – lokumu koji su u „staroj – prvoj“ Jugoslaviji“ pravili u svojim poslastičarnama Sefer Sulejmanović (1892 – 1969) i Ato Mulović ( 1896 – 1981) Zahvaljujući ovim majstorima, kažu da je pljevaljski ratluk stizao do Sarajeva, Beograda, Mostara , Skoplja, pa i Carigrada…
Nema pljevaljskog RAHAT – LOKUMA, sačuvao se samo omot od kutije. Bio vakat pa ga više nema! Što bi reko pesnik Mićun Šiljak .
Očito isti dizajn i od istog majstora i štampe, imao je i ATO Mulović za svoju kutiju RAHAT – LOKUMA – „Durmitor“. Samo kod Sefera „Plevlje“ a kod Ata „PLJEVLJA“ !
autor, Vojkan T Bojović









2 коментара
Bravo Vojkane. Nazalost, sruseno je mnogo vrijednih objekata. A buduce genracije ce zaliti i cuditi nam se kako smo srusili mnoge arhitektonske ljepote i napravili ona rugla umjesto njih
Ljudi, dajte nam ovakvih tekstova!Podsjetite nas i probudite u nama osjecaj da se lijepo „seirilo“ prije nego su nam i iz frizidera iskakala pisana i polupismena saopstenja na saopstenja…Imaju Pljevlja dusu…samo nemaju, nazalost, pameti???