Rijeka iznenađenja

Jutarnja ljetnja svježina hladi ribolovca u kratkim čizmama kraj Ćotine. Kaže kraće mu više odgovaraju jer ga voda razlađuje u vrelim ljetnjim danima. Mlad ribolovac pa ga ladi, a ja ga opominjem da će navući reumu. Ranije sam ga u papučama viđao, ali imao je neprijatne susrete sa zmijama, pa je prešao na kratke čizme. Može biti da se vodi onom ribolovačkom izrekom: „Nema ribe dok se gaće ne ukvase“. Ja vazda suv ko barut iz ribolova, svi se čude kako, ali se ja čudim i kako me riba neće. Zato Dača oće, zna im nešto garant… I to ga krupne oće, kapitalke potočare dugmetare.

A Ćotina teče, muku muči sa pljevaljskim zagađivačima, ali teče, polako nosi svoje breme, prečišćava se sama i održava život u svojim njedrima. A iznjedrila je ona mnogo. Mnogo puta je bila pomorena, ubijana, ali se nikad nije predavala. Tekla je i sve to nosila i iznova se vraćala u život. Sve nas je više puta iznenadila i dalje nas iznenađuje…

Ribolovca Danila Dača Vukojičića ne iznenađuje ova pljevaljska pomalo zaboravljena rijeka. On zna gdje se u njoj pastrmka skriva. On u vodi, vodu osjeća. Riba u vodi Dača ne primjećuje. Sjedini se sa rijekom, i sa ribom. „Bezbeli“ je zato i lakše prevari. A varaličar je. Baca „Djuku“ najviše. Ove godine je zabilježio niz dobrih ulova sa Ćehe, i to na potezu nizvodno od Pljevalja prema selu Brvenica. U tom dijelu rijeka Ćehotina je možda i najviše pod uticajem zagađenja i gotovo je umorena otpadnim vodama Rudnika uglja i Termoelektrane, ali i komunalnim otpadom od samih „građana“. Ali, gle čuda, u tom dijelu se love i najkrupniji primjerci pastrmke potočare, koja je sinonim za čistu rijeku. Ove godine, u tom dijelu su lovljeni primjerci pastrmki od 4 do 6 kg vrlo često. Predpostavlja se da s proljeća izađu iz Drine na mrijest i da se dobar dio tih matičnih primjeraka i zadrži u rijeci Ćehotini, jer se na pomenutom potezu nalazi dosta velikih virova i tišaka koji pogoduju krupnijim primjercima. To je lično objašnjenje za ne tako rijetka iznenađenja sa ovog poteza na Ćehotini. Priroda je čudo, i kao takva teži ravnoteži i često pobjeđuje ljude i njihov nemar. To ribolovac Dačo izgleda zna, pa „gaca“ vodom kao da je na korzou, i pronalazi kapitalke potočare, po sistemu: „Ako hoćeš da ih uloviš, prvo im se pridruži.“, u vodi, gdje bi drugo.

Neke druge ribolovce iznenađuje i Dačo i rijeka Ćotina. Pokušavajući da nađem racionalno objašnjenje, smatram (možda griješim) da se prirodi treba prići na što prirodniji način, i da bi je „prevario“, moraš biti što prirodniji. Naravno, ovde isključivo podrazumjevam sportski način ribolova: na vještački mamac, voblera, leptira ili mušicu.

Rijeka Ćehotina je najsjevernija rijeka u Crnoj Gori, ukupne dužine 125 km, od čega 95 km pripada CG, a ostatak BiH. Ćehotina se uliva u rijeku Drinu kod Foče. Ima dosta pritoka (Maočnica, Breznica, Vezišnica, Gotovuška, Jugoštica, Voloder, Sredenica, Kržava), koje bistre njenu vječno sjerkastu boju. Na ovu rijeku treba doći, iznenadiće vas sigurno pozitivno. A možda sretnete i Dača, pa vam i otkrije gdje leži krupna ćotinska potočara.

autor, Vaso Knežević