SAOPŠTENJE REGIONALNOG ARHUS CENTRA
Deponija “Maljevac”na kojoj termoelektrana odlaže otpad koji je nastao u proizvodnom procesu, u koji ulazi pepeo i šljaka je privremena tridesetpet godinai do danas nema upotrebnu dozvolu. Na ovoj deponiji se dugi niz godina odlaže ovaj otpad, a deponija se nalazi na otprilike dva kilometra od grada. Ona predstavlja brdo koje sadrži oko jedanaest miliona kubnih metara šljake i pepela. Time zagađuje zemljište, podzemnimvodama zagadjuje nizvodno rijeke, a prašina sa deponije i pri najmanjem vjetru se diže i formira oblake prašine, pune radioaktivnih čestica. Prilikom fizičko hemijskih analiza pepela i šljake, od strane CETI-a, pepeo je kategorizovan u kategoriju opasnog otpada zbog visoke pH vrijednosti i samog sadržaja. Međutim taj nekada opasni otpad je preko noći, nečijom odlukom,postao obični industrijski i bezopasni otpad ?!
U planu je izgradnja drugog bloka, što nam govori da će se naši problemi sa ovim stvarima samo udvostručiti i vode nas u propast i istrebljenje stanovništva, formiranje drugog Černobilja i guranje u potpuni ekološki sunovrat.. Stalno slušamo o nekim novim tehnološkim poboljšanjima kojima će se poboljšati stanje proizvoda nastalih nakon procesa proizvodnje ali ostaje samo na priči. Dugo je kružila priča o ugranji eletrofiltera, medjutim i to je jalova priča, nego je kao i za svaku stvar prodata priča, a neko je pare od istog stavio u svoj džep. Naš grad doživljava samouništenje, dok profit od uglja ide u zdrave sredine i njih izgrađuje.
Drugi blok uz samo toplifikaciju i strogu, posebno sa lokalnom upravom ugovorenu kontrolu uz primjenu strogih ekoloških propisa. A kada je riječ o drugom bloku termoelektrane i toplifikaciji, ne mogu se određeni akteri dešavanja dogovoriti oko veličine kolača koji žele pribaviti prilikom izgradnje, kome će koliko pripasti.
Kada govorimo o negativnom uticaju TE svakako da ne možemo da ne pomenemo otpadne vode koje nastaju u tehnološkim procesima. Vode iz procesa termoelektrane su hemijski zagadjene i zauljene i kao takve ispuštaju se u rječne tokove. Još jedan značajan parameter koji se mora uzeti u obzir a o njemu niko ne vodi računa je toplota voda, koja kada napusti proces, toplotu predaje okolini. Tako se prilikom ulivanja u rijeku remeti ekološka ravnoteža, dolazi do stalnih pomora ribe, pa možemo konstatovati da je nizvodno korito rijeke pusto što se tiče biljnog i životinjskog svijeta.Doprinos ovakvom stanju je svakako i neodgovoran odnos zaposlenih u samoj TE koji i svojim postupcima otežavaju ionako tešku ekološku situaciji. Primjer za to je i cjevovod kojim se iz postrojenja TE odvodi pepeo i šljakla na deponiju Maljevac, koje prelaze preko toka rijeke Vežišnice i koji na sebi imaju otvore koje zaposleni po potrebi otvaraju i direktno u vodu rijeke, izlivaju ogromne količine pepela i šljake. Fotografije koje su napravli naši aktivisti na licu mjesta, govore više od riječi i pokazuju neodgovornost, bahatost idrskost, ali i začuđujuću nebrigu zaposlenih prema samim sebi, ali i građanima koje truju na ovaj način.
Kao potvrdu ove naše priče imamo Paleški potok, koji se uliva u rijeku Vezišnicu koja je pritoka Ćehotine, a u toku sušnih perioda pH vode dostizao je vrijednost 12. Mnogi od nas znaju i reagovali su kada je rijeka bezbroj puta mijenjala boju, zbog ispuštanja tehnoloških voda bez ikakvog prečišćavanja ili tretmana.
Medicinski podaci takodje potvrđuju priču koju dugi niz godina pričamo a koju pojedinci poriču radi svoje koristi a žrtvujući naše živote zarad toga.Od 2010.godine do 2012. godine prema podacima više pd dvadeset hiljada građana oboljelo je od neke plućne bolesti, preko bronhitisa, astme, do karcinoma.
Nije prvi put da predočavamo ovaj problem javnosti i našim sugrađanima koji su manje upoznati sa nekim detaljima, pa isto tako molimo nadležne da ovaj problem od mnogih koji čekaju u redu da se riješe, već jednom izađu u susret i svima nama olakšaju život, jer i mi zaslužujemo taj čist vazduh ičiste rijeke, kako nam to i Ustav kao najveći pravni akt ove države i garantuje.
