Podzemne i površinske vode u Crnoj Gori su kvalitetne i obilne, uprkos tome što se otpadne vode ispuštaju bez ikakvog prečišćavanja.
Prema Informaciji o stanju životne sredine za 2015. godinu, otpadne vode se ispuštaju se gotovo bez ikakvog prečišćavanja, uz izuzetak industrijskih postrojenja i dijela komunalnih otpadnih voda u Podgorici, Mojkovcu Žabljaku i Budvi.
Navodi se da su najzagađeniji vodotoci Vezišnice i Ćehotine, nizvodno od Pljevalja, i Morača na dijelu ispod podgoričkog kolektora.
Umjerenu zagađenost imaju vode Rijeke Crnojevića, Ibar – u dijelu ispod Rožaja i donji tok Lima.
Informacija predstavlja jedan od osnovnih dokumenata iz oblasti životne sredine, donosi se na godišnjem nivou i bavi se stanjem vazduha, klimatskih promjena, vode , morskog ekosistema, zemljišta, otpada, biodiverziteta, buke, radioaktivnosti i hemikalija.
U Informaciji piše da je, pored otpadnih voda, najveći izvor zagađenja industrija, prije svega prehrambena.
Konstatuje se da je u 2015. ispitano 11.591 uzorak vode za piće i da 7,2 odsto “ne zadovoljava propisane norme higijenske ispravnosti, najčešće zbog povećanog ukupnog broja bakterija i identifikacije koliformnih bakterija”. “Na osnovu rezultata fizičko-hemijskih ispitivanja 9,03 odsto ispitanih uzoraka hlorisanih voda nije odgovaralo važećim propisima. Najčešći uzrok neispravnosti bio je nedovoljna koncentracija ili potpuno odsustvo rezidualnog hlora kao i povećana mutnoća u periodu obilnijih padavina”.
Navodi se da je kvalitet morske vode za kupanje na primorju uglavnom bio odličnog kvaliteta (95,8 odsto uzoraka), četiri odsto bilo je zadovoljavajućeg, a 0,2 procenta van propisanog kvaliteta.
Upravljanje otpadom, kako se navodi, i dalje je područje na kojem Crna Gora mora da uloži još mnogo napora, kako bi se došlo do funkcionalnog sistema koji obezbjeđuje održiv razvoj, maksimalnu zaštitu životne sredine, rješavanje postojećih problema i kreiranje baza podataka neophodnih za donošenje odluka na nacionalnom nivou, kao i za izvještavanje ka međunarodnim instancama.
Sanacija oko 300 evidentiranih deponija i dalje predstavlja izazov za sve lokalne samouprave, piše u Izvještaju.
