Koordinator Građanskog pokreta Ujedinjena reformska akcija za ekonomsku politiku i član Borda Elektroprivrede Crne Gore u ime opozicije, Dejan Mijović, iznio je danas niz zamjerki predloženom projektu izgradnje druge faze Termoelektrane Pljevlja.
„Šta zamjeramo predloženom projektu gradnje II faze TE Pljevlja:
1. Što su studije koje navodno dokazuju isplativost II faze urađene prije samog potpisivanja ugovora sa Škodom o gradnji TE državnim parama umjesto tri godine ranije, prije donošenja odluke o pokretanju tendera za izbor projektanta, isporučioca opreme i izvođača radova;
2. Što Vlada nije, a bila je obavezna kao dobar domaćin koji vodi brigu o parama građana, da prvo naruči izradu tih studija i tek onda, na osnovu nalaza koji bi dokazali eventualnu isplativost projekta, raspiše tender i ponudi i investitorima da ulože sopstvena sredstva u gradnju TE;
3. Što do danas nije urađena procjena uticaja na životnu sredinu niti o njoj obavljena javna rasprava, što je nacrt geološkog elaborata poslat tehničkom timu Škode tek prije nekoliko dana a već je najavljeno potpisivanje ugovora sa Škodom o projektu o kojem građani skoro ništa ne znaju;
4. Što je Vlada, koja će direktno ili preko EPCG graditi II fazu, morala prethodno naručiti sve relevantne studije koje dokazuju društveno-ekonomsku rentabilnost projekta koji podrazumijeva velike investicije u postojeću TE i razvoj Rudnika uglja Pljevlja d.o.o. u kojoj, zašto ne reći, brat premijera ima važan udio, umjesto što je to prepustila zainteresovanim firmama;
5. Što se krije od javnosti da Rudnik uglja Pljevlja d.o.o. mora obezbjediti preko 50 miliona eura za prestrukukturiranje i razvoj firme uporedo sa investicjom u gradnju termoelektrane, a on to ne može iz sopstvenih sredstava. Naprotiv, Rudnik je na crnoj listi poreskih dužnika koji u ovom času duguje 15,13 miliona eura za poreze i doprinose na lična primanja. Rudnik bi, dakle, morao dobiti izdašnu državnu pomoć od nekoliko desetina miliona eura, direktno iz budžeta ili kroz priznanje više nego tržišne cijene uglja, da bi mogao izvrštiti radikalno prestrukturiranje, platiti otpremnine, nabaviti opremu, eksproprisati privatno zemljište i otvoriti nove kopove.
6. Što Vlada krije od građana studiju Fichtnera i nalaz da Rudnik uglja Pljevlja mora „staviti glavni fokus na smanjenje broj zaposlenih“ tj. proglasiti 450 od ukupno 1.000 radnika tehnološkim viškom da bi se mogla smanjiti cijena uglja sa sadašnjih oko 26 na 17 eura kako bi buduća TE bila isplativa;
7. Što Vlada, EPCG i Rudnik uglja kriju od građana da se na prethodno pomenutom zaključku Fichtnera zasnivaju sve analize iz studije izvodljivosti Deloitte Touche koje navodno dokazuju isplativost projekta;
8. Što Vlada dezinformiše javnost tvrdnjama da će II faza znatno povećati zaposlenost u Pljevljima, umjesto da im pošteno kaže da će se ona smanjiti zbog nužnih racionalizacija u Rudniku uglja;
9. Što je Vlada po zakonu morala, a prije tri godine nije naručila i objavila sve studije koje bi eventualno dokazale isplativost II faze, organizovala o njima javnu raspravu, uvažila i ugradila u projekat opravdane primjedbe stručne i šire javnosti, pa tek onda pokrenula tender za gradnju;
10. Što smo umjesto stručne rasprave i uključivanja javnosti, dobili cajtnot u vidu prekonoćnog odlučivanja o do tada tajnim dokumentima od više hiljada strana;
11. Što se krije od javnosti da su se u studijama koje su uradile za račun Rudnika i EPCG, konsultantske firme Fichtner, Poyry i Deloitte Touche čvrsto ogradile izjavama da se njihove analize i zaključci zasnivaju na podacima koje su dobile od naručioca (Rudnika I EPCG) i da to nisu podaci do kojih su ovi konsultanti došli sopstvenim istraživanjima;
12. Što je ugovorena gradnja obične termolektrane sa konvencionalnim kotlom, a javnost se zavarava da se ista zasniva na naprednoj tehnologiji koja ispušta mnogo manje štetnih gasova (CO2);
13. Što nije napravljena niti predstavljena javnosti računica koja gradnja se više dugoročno isplati: a) skuplja termoelektrana sa naprednom tehnologijom koja emituje manje štetnih gasova zbog čega se plaćaju i niži penali; ili b) jeftinija obična termoelektrana koja emituje više štetnih gasova, za koju se naplaćuju viši penali;
14. Što građani Pljevalja i Crne Gore nisu informisani o mogućim opcijama gradnje niti konsultovani da li žele obične ili termoelektrane napredne tehnologije, koje su skuplje ali bolje štite njihovo zdravlje i životnu sredinu;
15. Što Vladina većina koja ubjeđuje javnost u visoku profitablinost TE ne prepusti gradnju investitorima i time poštedi ojađene građane visokog rizika koje povlači ogromno ulaganje njihovih para u novu TE za koju mnogi svjetski autoriteti tvrde da će, kao i sve druge, biti zatvorena u bliskoj budućnosti zbog velikog uticaja na klimatske promjene koje ugrožavaju život na planeti;
16. Što je nedopustivo da vlast pred izbore manipuliše i olako obećava brzi početak gradnje već u septembru 2016, a prema projektu početak izgradnje je predvidjen za 1. april 2018. godine, a TE bi počela sa komercijalnim radom 1. oktobra 2020 godine;
17. Što je za četvrtak 28. jula najavljeno donošenje odluka o gradnji TE, a Škoda još nije dala čvrstu ponudu niti cijenu po usaglašenom tehničkom opisu projekta i
18. Što predstavnici većinskog dijela Vlade javno najavljuju da će odluku o gradnji donijeti preglasavanjem umjesto dogovorom“, naveo je Mijović.
Reagovanje Radnog tima za implementaciju projekta Bloka II TE Pljevlja:
Prije nekoliko dana je, da podsjetimo, gdin Mijović u emisiji na RTCG – Akcenti, imao priliku da postavi sva ova pitanja ali je to izostalo. Sa druge strane, na mnoga je dobio odgovor ali, uprkos činjenici da nije, kako je sam rekao, potkovan za analizu Studije, sada iznosi potpuno konfuzne podatke i naknadnom pameću kritkuje Projekat za koji je i sam svjestan da je dobar. Iako zamjera da, navodno, javnost nije bila dovoljno uključena, Mijović namjerno izostavlja činjenicu da je o projektu održano bezbroj okruglih stolova, između ostalog i jedan na kome je i sam Mijović učestvovao, gdje su predstavnici Radnog tima dali sve potrebne informacije u vezi sa projektom i odgovorili na sva postavljena pitanja. Ali, ako se ne sjeća Mijović, javnost nije zaboravila.
Ipak, Radni tim za implementaciju projekta Bloka II Termoelektrane Pljevlja, u cilju objektivnog informisanja javnosti, želi još jednom da pojasni dasadašnji tok pregovora i izvršene obaveze vezano za ovaj projekat.
U skladu sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata tokom 2012. godine, Vlada Crne Gore je donijela odluku o izradi odgovarajućeg planskog dokumenta – Detaljnog prostornog plana za TE Pljevlja I. Nakon odabira obrađivača putem javnog tendera, pristupilo se njegovoj izradi. U skladu sa Zakonom, urađena je i Strateška procjena uticaja na životnu sredinu kao dokument koji propisuje ekološke parametre koji se moraju poštovati prilikom izrade tehničke dokumentacije.
Opet u skladu sa zakonskom obavezom, u maju 2015. godine, organizovana je i javna rasprava vezana za Detaljni prostorni plan za TE Pljevlja. Nakon potpisivanja Ugovora sa Škodom upravo je i predviđeno da tehnički tim Škode učestvuje u izradi tehničke dokumentacije kao i da se kompletira Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu na osnovu definisanih tehničkih rješenja koji će, opet u skladu sa Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu, proći javnu raspravu u cilju dobijanja saglasnosti od strane Agencije za zaštitu životne sredine. Dakle, konstatacija gdina Mijovića da danas nije urađena procjena uticaja na životnu sredinu, ne stoji, jer se procjena uticaja radi kada se potpiše ugovor sa Škodom, i samim tim kada budu definisana sva tehnička rješenja.
Što se tiče same studije izvodljivosti, kao i odgovarajuće studije o uglju, upravo je u okviru pregovora vezanim za finansiranje projekta sa finansijskim institucijama predvođenim Češkom eksportnom bankom-ČEB, predviđeno da izradu istih urade renomirane kompanije sa relevantnim iskustvom u predmetnim oblastima. U skladu sa tim, angažovane su kompanije Deloitte i Fichtner od strane EPCG i RUP-a.
Aktivnosti na izradi Studije izvodljivosti tekle su paralelno sa finalnim aktivnostima na usaglašavanju Ugovora sa Škodom. Deloitte je, uzimajući u obzir konkretne uslove definisane Ugovorom, u okviru studije izvodljivosti uzeo u obzir i prezentovao moguće scenarije izgradnje bloka II uključujući i konzervativniji pristup i najnepovoljnije varijante.
Takođe, čak i Mijoviću, koji po sopstvenom priznanju nije ekspert za ovu oblast, treba da bude jasno da se ne može raditi Studija izvodljivosti bez cijene koštanja kao glavnog uslova! U međuvremenu, s obzirom na već skoro usaglašenu cijenu dvije strane, radni timovi će pokušati da u narednih nekoliko dana još jednom analiziraju pomenute ugovore i ponude i, nadamo se, postignu finalni dogovor, zadržavajući pritom sve unaprijed definisane najstrožije evropske tehničko-ekološke standarde.
Takođe, koliko je Mijović detaljno ušao u problematiku vidi se i iz konstatacije da je Rudnik uglja označio kao društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.) a Rudnik je akcionarsko društvo isto kao EPCG (A.D.) To je značajna razlika oko koje se ne bi smjelo griješti.
Dejan Mijović se pita što se krije od javnosti da Rudnik uglja mora obezbjediti preko 50 miliona eura za presrukturiranje i razvoj? Ni jedan podatak se ne krije od javnosti, cijena uglja je projektovana tako da može da pokrije sve potrebne investicije RUP-a. Dakle, takva konstatacija je potpuno netačna, zbunjujuća i nedobronamjerna. Ova teza Mijovića ne stoji ni u jednoj Studiji, niti se može izvući kao zaključak Studija. Jedino što Rudnik traži jeste stabilan rad TE Pljevlja i realnu cijena uglja. Sredstva za investicije i restrukturiranje će Rudnik obezbijediti kao i u prethodnih 60 godina – iz sopstvenog poslovanja.
Kada je riječ o broju zaposlenih, u Studiji izvodljivosti i studiji Fichtnera se navodi da Rudnik uglja Pljevlja mora ili napraviti racionalizaciju troška zarada ili smanjiti broj radnika u cilju rentabilnog poslovanja. Dakle, Fichtner je, poredeći Rudnik Pljevlja sa rudnicima slične veličine i profilacije predložio optimalan broj zaposlenih. A koliko će Rudnik imati zaposlenih i da li će oni biti tehnološki višak ili ne, to niti piše u Studiji niti će bilo ko drugi određivati do Rudnik sam.
Tačno je da će Druga faza tokom izgradnje značajno povećati zaposlenost. Drugi blok će omogućiti da se mnogo manje traži smanjenje broja zaposlenih nego ako ostane samo Blok I. Izgradnja II bloka obezbjeđuje dugoročnu perspektivu Rudniku i omogućava mu funkcionalnost odnosno radna mjesta zaposlenima do 2060. godine. Bez termoelektrane, Rudnik nema perspektivu.
Neargumentovano osporavanje gradnje Drugog bloka i brojne netačne konstrukcije Mijovića o poziciji Rudnika, o raspoloživosti uglja i slično, nepotrebno uznemiruju, zbunjuju i zabrinjavaju zaposlene Rudnika i građane Pljevalja.
Nivo nepoznavanja problematike vezane za izgradnju drugog bloka TE Pljevlja od strane Mijovića je očekivan, ali nivo nerazumijevanja osnovnih principa izrade Studija je iznenađujući. Do podataka koji su predmet ovih Studija konsultanti ne mogu doći sopstvenim istraživanjima jer se radi o egzaktnim podacima koji se odnose na predmetni Projekat. Na primjer, konsultant ne može da istražuje koju cijenu izgradnje će dogovoriti EPCG i Škoda, niti može da istražuje koliko će novi blok proizvoditi struje, niti može da istražuje koja će biti očekivana cijena uglja itd, itd…
Navodeći da je potrebno graditi naprednom tehnologijom a ne, kako kaze Mijović, sa konvencionalnim kotlom, govori o tome koliko ne poznaje osnovne tehničke elemente, mada je i sam to rekao.
Na kraju konstatacija gdina Mijovica da bi Vlada Crne Gore visoku profitablinost projekta TE Pljevlja trebalo da prepusti gradnju drugim stranim investitorima i time poštedi građane, kako navodi visokog rizika, govori o potpunom nepoznavanju ekonomije. Naime, potpuno je suprotno, ako Vlada i EPCG vjeruju da je dobar projekat, što studije pokazuju, da li treba ona da ga realizuje ili prepusti drugom? Dovoljno je vidjeti da li države u EU prepuštaju bilo kome ovakve projekte koje su od nacionalnog interesa.
CDM
