Proglas sindikata medija Crne Gore
Dok se zaposlenima u crnogorskim medijima svakodnevno uskraćuju osnovna prava iz radnog odnosa, a u profesionalnom smislu se strateški svode na držače mikrofona, oni koji ih dovode u takvo stanje daju sebi za pravo da govore o slobodi medija.
Svjetski dan slobode medija je prilika da ponovimo da o slobodi medija ne može biti riječi dok oni koji te medije čine, a to su zaposleni u njima, rade u uslovima siromaštva, korupcije i straha.
Zaposleni koji ne prima zaradu, koji ne može da živi od svog rada, nije slobodan, nije objektivan i dok se bori za golu egzistenciju ne može da se bori i za pravo javnosti da bude informisana. Za takvo stanje krivi su vlasnici i oni koji finansiraju medije. Bez obzira da li je riječ o medijma koje finansira država, opštine ili privatnici. Svi oni, nažalost, samo vode biznis i svoje bitke, nemaju poštovanja prema novinarstvu koje je nekad bilo ugledna profesije, a ni javni interes im nije vodilja. Pričom da su svi zaposleni zamjenjljivi samo produbljuju strah i obeshrabruju i one rijetke koji bi se usudili da dignu glas protiv loših uslova rada. Moramo im jasno reći da boljih od onih koji već rade u medijima nema ili neće da se bave ovom profesijom. Mogu nas zamjeniti ali samo sa lošijima od nas.
Prema zvaničnim podacima Monstata u medijskoj djelatnosti je 2012. godine bilo zaposleno 1.970 ljudi, a dvije godine kasnije svega 1.382. Gdje je „razlika“ od 588 ljudi? Ko su oni, u kojim medijima je došlo do tako značajnog smanjenja zaposlenih? Ukinuta je jedna trećina ukupnih radnih mjesta i to potpuno tiho, jedva sa pokojim pokrenutim radnim sporom kao jedinim otvorenim pokazateljem da sloboda medija u crnogorskim uslovima zaista ne funkcioniše.
Poslodavci pričaju o slobodi medija i demokratiji ali ta demokratija na koju se oni pozivaju ne važi u medijima u kojima su oni šefovi. Ljudi odlaze iz novinarstva koje više nije ni zanimljivo, ni izazovno na bilo koji način jer se za rad u medijima ne dobija nikakva satisfakcija, a često čak ni zarada ili slobodan dan. Ljudi se sa pravom boje za svoja radna mjesta jer se posao lako gubi, a teško pronalazi i zato pristaju da rade prekovremeno, za sve manje plate, pokrivaju više radnih mjesta, nemaju praznične dane ili godišnji odmor. Zbog toga imamo situaciju da odlični, ali razočarani, novinari rade u knjižarama. Takvih primjera će biti sve više dok oni koji upravljaju medijima ne uoče da su veliki dio problema sa kojima se mediji susreću, zapravo oni sami uzrokovali.
Ne smijemo da pristajemo na manje od onoga što nam zakoni garantuju. Ne smijemo da poklanjamo svoja prava. Zbog toga na današnji dan tražimo od koleginica i kolega iskažu svoju sindikalnu i profesionalnu solidarnost i odlučnost u namjeri da zaštitimo sebe.
1 коментар
Osim malog, casnog broja ljudi iz ove struke ja bih vam ukinuo i to sto imate. Mediji su postali sredstvo za zaradu, sredstvo politicke pripadnosti, sredstvo jeftinih , populistickih tekstova dje se istina iskrivljuje a sve radi postizanja ciljeva interesne grupe za koju rade ili prodaje novina taj dan. Vise se ne mjeri kvalitet vijesti , istina nie cilj, istrazivanje nije sredstvo za rad, nego samo broj posjeta i broj prodatih primjeraka. Kad vijesti nema izmisli je. Vecina novinara uopste nije svjesna tezine rijeci i poruka koju salju i kako to utice na javno mnjenje i stav ljudi ili ako su i svjesni nije ih briga, bitno je samo da se vijest proda. Sjetimo se sta su mediji radili na prostorima bivse SFRJ , svi, bez razlike i mrznje koju su izazivali medju zaracenim narodima. Ne govorim o istinitim nego o izmisljenim, fabrikovanim vijestima. I sve to samo da bi se taj dan gledala emisija ili zadovoljili nalogodavci. Nista bolja situacija nije ni danas gdje se mediji dijele na rezimske i antirezimske a ne na zavisne i nezavisne. Antirezimski ce postati rezimski kad njihova grupa dodje na vlast i obrnuto a trenutno vole da se nazivaju nezavisni. Zavisni su oni i jedni idrugi i te kako. Svima su spremni da daju moralne kritike a sami maksimalno zlouotrebljavaju svoj polozaj, cesto klevecuci i pronoseci neistinite ili poluistinite podatke. Ne postoji moral u novinarstvu vec samo strah od zakonske sankcije a isti ti salju poruke o moralu na sve strane.
Ako ste u losem polozaju to je zbog vas sami jer vi sami i gradite i srozavate svoj ugled i to tacno onako kako se i ponasate. Sto ste posijali to i zanjete.
Snagom javne rijeci koju imate a koju ne koristite na moralan nacin vrsite pritisak na odredjene strukture u dzavi i politici i tako sasvim jasno zloupotrebljavate polozaj koji imate. Sve vi ovo dobro znate a krijete se iza plasta „slobode medija“ ne razmisljajuci da vasa „sloboda“ kako je vi vidite obicnom covjeku zapravo znaci medijsko sludjivanje i strah.
Ista je situacija u medijim u svijetu , snimaju se ubistva, krvoprolica, najgrublje se krsi privatnost i intima obicnih ljudi (ne javnih licnosti) i sve to samo da bi vi zaradili. Vi to nazivate „pravom javnosti da zna“ a u stvari ste mu to „pravo“ vi nametnuli i pretvorili u „potrebu“. Gledao sam snimak dje snimatelj snima umiruceg covjeka koji ga moli za pomoc a ovaj ne haje, nastvlja da snima i covjek umire pred njegovim ocima (iako je mogao mozda biti spasen) dok ovaj i dalje snima… prece je prodati snimak smrti nego spasiti ljudski zivot. To je slika danasnjih medija i to ste vi. Odgovor snimatelja je bio…ja tu nisam bio da spasavam nego da snimam…no comment.