Kako se to nekada živjelo, nekada, za vrijeme Titove Jugoslavije? Ja ne znam.
Slušao sam priče starijih ljudi koji, nekako, sa sjetom vraćaju sjećanje u taj vremenski okvir.
Pričali su mi da su svi bili radno angažovani. Fabrike su se otvarale, bile su u usponu, ljudima je stvoren ambijent da zarade platu, svi su imali da jedu, da se obuku, da sebi obezbjede skromnu dozu gušta – nešto za svoju dušu. Ljudi su se u to vrijeme slobodno kretali, družili su se, posjećivali su se, bili su zdraviji. Mogli su da prenoće napolju, na klupi a da ih niko mrko ne pogleda /ozlijedi – bili su bezbjedni i imali su krov nad glavom.
Međutim, svu tu priču treba opšiti skepticizmom. U redu, ne moram vjerovati priči običnih božijih smrtnika. Ne moram vjerovati ni onome što sam pročitao a vezuje se za taj period.
Ali čekaj! Postoje neki tragovi, činjenice koje se ne moraju provjeravati koje su same po sebi dovoljno jasne, a sve idu u prilog da se u Brozovo vrijeme lijepo živjelo. Ovi smrtnici, oni su imali život, oni imaju priču, oni imaju sjećanje, oni pričaju i eho nekad dobrog vremena još odjekuje.
Šta ću ja da pričam mojoj djeci? Koja me to muka mori danas?
Nema muke, sve je divno i krasno, dvadeset i prvi je vijek …Aloooo!!! Imaš internet, Broz ga nije imao! – znači bolje živimo. Ogromna količina informacija nam je dostupna, velika stopa obrazovanih, svršenih diplomaca, magistara, doktora, pregršt znanja, vještina, seminara, edukativnih programa, kurseva. Omladina najmanje jedan strani jezik aktivno govori.
Uostalom, Tito je bio bravar i šta je on sa takvim nivoom znanja mogao da doprinese zemlji koju je vodio? Pogledajte našu elitu, veliki broj učenih ljudi predvodi našu državu, a mala smo zemlja – 100% prosperitet! Tu je put ka EU i NATO.
Znači, ne smijem da se žalim, pričaću im sve ovo.
Stani! A šta bi sa bravarevim fabrikama? Đe one iščeznuše? Ko ih proda, zašto, za koliko, đe su pare, šta bi sa radnicima?
Čekaj, a đe rade sad ovi diplomci, magistri i doktori? Sigurno svi rade, ipak dvadeset i prvi vijek je. Uz svu tu tehnologiju, uz sav taj napredak, intelektualci koji nas predvode sigurno su unaprijedili „bravarev sistem“?
42.015 nezaposlenih piše na zvaničnoj stranici zavoda za zapošljavanje Crne Gore (19.04.2016) – Ignorišem!
Zvoni mi telefon, drug, kaže brate moraćemo se vratiti izgleda nazad u tu vukojebinu, Njemci nam ne daju azil više?!? Vraćaju se u vukojebinu – Crnu Goru? Malu, prosperitetnu zemlju koja leži na obali Jadranskog mora?
A zašto su je napustili? Koliko je ljudi napustilo ovu prelijepu zemlju, koja bilježi ekonomski rast..koliko ono bi..?.
Sad znam koja me muka mori. Mori me odgovor na pitanje zbog čega smo privredno rastrojeni, demografski rašćerani po svijetu i to u dvadeset prvom vijeku uz sve prednosti prirodnih potencijala naše zemlje, pogodnosti koje nam globalizacija daje, intelektualni kapacitet, ubrzan razvoj informacionih i medicinskih tehnologija, grafikona u bojama, hrpu usvojenih zakona, standarda, normi, pravilnika, procedura….strateških planova, kratkoročnih, dugoročnih …?
Bravar nije imao sve ove pogodnosti u radu, a radio je, stvarao je, ustrojio je, vladao je, plaćao je, hranio je, poštovao je, bio je poštovan, ljudi su ga voljeli, još ga vole, ljudi su voljeli zemlju u kojoj žive.
U čemu je naš problem? Koji nam đavo narušava patriotsku harmoniju, ekonomsku poziciju, bolji život, zdravlje, sreću ljudi?
Enigma je riješena. Sunovrat morala! Da, to je to, sunovrat morala pojedinaca – društvenih predvodnika, i to njihovog ljudskog i profesionalnog morala. Eho korupcije, prevare, pohlepe, kriminala, plagijarizma ….odjekuje u ovom našem vremenu – Eto, o tome, samo o tome mogu pričati mojoj djeci.
mr Emir Bidžan (član predsjedništva OO SDP Pljevlja i potpredsjednik Foruma mladih SDP Pljevlja)
