Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da je smijenjen sa mjesta namjesnika Manastira Sv.Trojice otac Leonid Čolić. Čovjek koji je svojim dolaskom u naš grad i u naš Manastir donio jednu neizmjernu ljudsku dobrotu, jedan vedri i uvijek nasmijani lik, lijepu riječ za svakog građanina Pljevalja ma koje vjere oni bili.
Čovjek od koga se svakog momenta moglo očekivati samo dobro i zatražiti svaka pomoć,a bez ikakvog povratnog interesa. Čovjek koji je od prvog dana svoga dolaska počeo sa neumornim radom,ne štedeći sebe ni svoje vrijeme na potpunoj uređenosti samog manastira tako i sve okoline i svih objekata koji pripadaju istom.
Čovjek neiscrpne energije za radom i uređenjem, sređivanjem i izgradnjom svega lijepog što danas krasi Manastir.
Sam prilaz i ulaz u manastir je u potpunosti preuređen, od ulazne ogromne od kovanog gvožđa kapije, cvjetnih staza,klupa za odmor,prilaza česmi i svih pratećih sadržaja.
Obnavljanje i uređenje štalskih objekata i nabavka raznoraznih malih i velikih domaćih životinja to je priča za sebe.
U manastirskim štalama i oko njih samih možete naći i sresti sve vrste i rase domaćih životinja.Tu su guske,patke,ćurke,svinje svih rasa i boja,koze i jariće,zečeve i kuniće,kokoške i prepelice.
Tu možete vidjeti,kako zec spava na glavi ogromnog šarplaninca,kako svinja dijeli obrok sa kravom,kako ćurka jaše na leđima velikoga jarca. Ali sva ova ljepota i sva ova dobrota od ovoga radnog i vrijednog čovjeka nekome zasmeta: Zasmeta im što su za ovoga čovjeka sva vrata kod svih građana Pljevalja otvorena,što u svako doba može zatražiti i dobiti svaku uslugu i pomoć.
Zasmeta im i to što on može na svaka vrata ući bez kucanja ,zasmetala su im valjda i ta brojna njegova kumstva, zasmeta im što ga narod voli, cijeni i poštuje. Zasmeta im što narod masovno dolazi u manastir i službe koje on održava, zasmeta im što on sve može a oni ne mogu, zasmeta im što on može da pomuze krave, nahrani svinje, obuče se i sredi sjede na kočije i dođe na važne sastanke i prijeme a oni nepozvani moraju da čekaju ispred zatvorenih vrata.
Jednostavno zasmeta im što oni ne mogu biti LEONID.
Ali gospodo moja,sve što vi ne vidite,vidi neko gore na nebu, neko ko zadnju kaznu izriče, neko ko određuje đe će ko kada dođe gore, e toga se morate plašiti gospodo moja. Leonid Colic
Veliki pozdrav za Leonida,i poruka.
Ti ma gdje živio i radio uvijek ćeš biti GOSPODIN LEONID.
Nikola Vemić Pljevlja
7 коментара
Malo pristrasno djeluje ovaj tekst. Svaka cast za sve sto je uradio za uredjenje i obnovu manastira al u Pljevaljskoj carsiji je bilo mnogo vise negativnih kometara cak i raznih glasina koje su postale nazalost ceste u SPC. Tu posebno mislim na duhovnu stranu i sustinu onoga sto bi jedan covek koji upravlja ovakvom svetinjom trebao da ima. Nadamo se pravom duhovniku, dostojnom manastira Sv.Trojice. putuj igumane….
Tako je…
Šta su to ružne glasine? Kada si sve objavio, zašto nisi i to?Da li ga znaš ili si samo čuo? On je radan i vredi, pa gde god došao, dobro došao. A lako je onom ko dodje biti domać u punom manastiru. Bože, kako smo brzi i spremni da kritikujemo iz svog komfora ali da zasučemo rukave i krenemo nešto napraviti, e to nam ne ide. I šta si ti u životu stvorio kada ovako pišeš. Pokaži, ako si Božiji čovek.Sramota!
Pravi potez Vladike Joanikija, to je trebalo davno da se uradi.
A mozes li mi objasniti zasto?Covek je marljiv i dobar.
peticija http://www.peticije24.com/140359
molim da serujete na drustvene mreze
Neka bude volja Božija. Samo Svedržitelj zna istinu. Mi možemo samo da naslućujemo i da se griješimo. Okrenemo se sebi samima i svojim grijesima, pokajmo se, molimo Boga za oproštaj. Živimo opo Jevanđelju. I ne sudimo drugima. Ne uzimajmo u svoje ruke sud koji je samo Božiji, ne bogohulimo. Ne sumnjajmo u Njegovu propisao. Neka nam je Bog u pomoći, braćo i sestre u Hristu. Neka nam da snage i mudrosti da se suprotstavimo lukavstvu nečastivoga.