Vasilije Vajo Ž. Jović (1928 – 1995) , legendarni profa sa Trebovine
Koliko današnjih Pljevljaka, može vam tačno reći gde je Trebovina i šta joj je i od kada dato to ime. Ali, nije to predmet ove „beogradske razglednice“. Jer, kada se god pomene „Trebovina“, ili kada god prođem njenom ulicom ( Deo ulice V. Kneževića od nekadašnje Kadrijine pekare, pa preko Vukove česme do Milet bašte) budi neizbežno sećanje na jednog od najboljih „Trebovčana“. Na profesora VASILIJA VAJA Ž. JOVIĆA. Pevela su deca dugo po Pljevljima: „Trebovina, mala mala „Čičina“ se lasta zvala ! Nikada nisam mogao da razjasnim da li se to odnosilo na takođe poznatog „Trebovčanina“ od Milet bašte, Dragana U. Milinkovića, jednog od najboljih igrača tadašnje FD Jakić čiji je nadimak takođe bio Čiča, ili na prof. Vaja, koji je ovaj nadimak nosio i u Beogradu kod svojih đaka i svojih zemljaka. Manje važno. Setio sam se Vasilaja Vaja, i setim ga se uvek kada pročitam neki maleni tekst o uspehu i osvojenim medaljama đaka njegove beogradske Matematičke gimnazije. „Mladi talenti- žeteoci medalja širom sveta, ili Oni su ponos Srbije...Tako je to. Dobre i lepe vesti prođu gotovo uvek nezapaženo. Udarnije je recimo, da je neka „umetnica“ uzela novi nameštaj, viđena sa novim dečkom, da joj je mobilni ispao u VC šolju…rijaliti „junaci“…Pa političke vesti i događaji. Ipak, ima i onih koji posvećuje i veliki prostor i naslove talentovanim i uspešnim pobednicima na raznim svetskim i evropskim prvenstvima i olimpijadama znanja iz: matematike, fizike, hemije, astromomije, besedništva, harmonike, sporta…Svakako , nisu zaboravljeni i njihovi učitelji, profesori, koji ih spremaju, uče i to u uslovima koji su verovatno mnogo lošiji nego kod mnogih zemalja, većih, bogatijim i odavno evropski overenim i otvorenim vratima i „poglavljima“…Tako je i sa našim Vasilijem Jovićem, omiljenim profesorom ove velike, čuvene i ponosne gimnazije, ne samo u „regionu“ nego i mnogo dalje… Kada su početkom godine vaterpolisti Srbije osvojili titulu prvaka Evrope, svečanost je upriličena, na već više od dve decenije Balkonu Starog dvora. Sa zlatnim delfinima, trebalo je da budu i zlatni dobitnici medalja Matematičke gimnazije, naslednici našeg „Trebovčanina“ prof.Vasilaja Vaja Jovića (1928 – 1995) jednog od utemeljivača ovog renomiranog naučnog znanja. Izostali su zbog solidarnosti sa svojim prethodnicima da i oni budu prisutni, što bezbedonosni uslovi nisu omogućavali. A posebno sam se radovao takvom spetaklu, ne toliko zbog vaterpolista, koliko slavodobitnika Vajovih naslednika. Znam, koliko bi se on svemu tome radovao.
- Njegovi učenici , koji su ga od milošte zvali „Čiča“ , bili su njegova najveća ljubav, radovanje, priznanje… Oni su svoje uspehe i medalje delili prvo sa svojim „Čičom“ , pa onda sa svojim roditeljima i drugovima…
Vasilije Vajo Jović je rođen 1928. godine , od oca Živka i majke Ruže. Osnovno školovanje i gimnaziju je završio u Pljevljima. Na žalost, u tadašnjem VII.razredu gimnazije( danas III. razr.) 1947. godine uhapšeno je i osuđeno na dugogodišnje kazne devet đaka pljevaljske gimnazije a među njima i Vajo .Kazna na pet godina teškog prinudnog rada., sa lišavanjem slobode i gubitka građanskih prava., zbog navodnog osnivanja „Centralnog komiteta demokratskih revolucionarnih snaga…
Interesantno, ovaj događaj koji je potresao Pljevlja, Pljevljake tog vremena, a i šire, pogotovo što se radilo o izuzetnim učenicima iz čestitih pljevaljskih porodica ( Srbljanović, Džaković, Bojović, Rabrenović, Vraneš, Golubović, Pašić, Cerović, Jović) nije skoro punih 70 godina nigde javno evidentiran. Nema ga ni u knjigama – monografijama i pisanjima povodom 100. godina Tansijevog zdanja ni u kakvom obliku i pomenu Istorije Pljevalja?! Ni kroz štampu ni kroz knjige, hronike, kazivanja i sl. Prvi put sam o tome kratku zabelešku o ovom događaju našao u „Hronologiji događaja i ličnosti pljevaljskog kraja – od prvog pomena do 1990“ vrednog publiciste, pesnika, novinara… Milorada Miša Joknića ( Pljevlja 2015.).
Da se vratim legendi od Trebovine pa do beogradske ulice Kraljice Natalije ( ranije Narodnog fronta) koji je posle odslužene kazne radio kao moler, učio, završio istu tu gimnaziju, koja ga nije mogla ni odbraniti, ni pomilovati, ni zapisati. Diplomirao je na prirodno – matematičkom fakultetu u Beogradu odsek za hemiju. Najveći deo radnog veka proveo je u voljenoj Matematičkoj gimnaziji, gde je oplemenio i naučio skoro trideset generacija.
Od te škole nije odlazio ni kada je 1994. penzionisan, pa ni onda kada je 1995. otišao na večni počinak. Na počasnoj straži kraj odra , smenjivale su se generacije njegovih učenika. Evo, kako je to zapisao u svojoj „Čituljijadi“ dr Mirko Br. Nenadić, Vajov drug iz tadašnje gimnazije i Beograda:
- Otišao je još jedan Pljevljak, drugar iz djetinjstva ispraćen je veličanstveno. U kapeli su sveštenici održali opelo uz miris tamjana i plamen svijeća. Kovčeg prekriven buketima svježeg cvjeća. Bili su tu Mišo Todorov Bojović, Tomaš Cerović, Mikica sestrić Cana Janićijevića i drugi…Svoga „Čiču“ pratili su mnogobrojni učenici matematičke gimnazije. Među njima je bio i jedan u invalidskim kolicima….U sali za kremaciju „dobrodošlicu“ su mu svirali i pjevali Pljevaljski tamburaši „Moćevčiću mali Carigrade“..Mnogi su plakali. U ime škole od „Čiče“ se oprostio sekretar a ispred drugova Tomaš Cerović koji je sa Vajom robijao u onom nesretnom vremenu kada su ih nevino optužili i osudili samo zato što su umjesto lijevom, koračali desnom nogom…

Vajova Trebovina u pljevaljskoj izmaglici zime 2016. Zapisa njegov sapatnik, pobratim, kum…. prof. Tomaš Cerović: Pričaće u Pljevljima kako si pored svih teškoća uspeo da obnoviš roditeljski dom , kako si kapiju držao širom otvorenu , pa su i stari i mladi svraćali na čašicu razgovora…
A na Trebovini, tišina, vreme radi svoje. Jedni ga se ne sećaju, drugi zaboravili, treći ne znaju ne poznaju… A u Beogradu je lepo kada sretnete nekoga ko ti rodni grad zna i poštuje po omiljenom profesoru, koga pamte po dobru, koji je istorija ove poznate i priznate škole, koja ove godine slavi 50 godina od osnivanja. Eh, tako je to, profesor si jednu, dve , tri, četri godine, ocenjuješ, a posle tebe oni ocenjuju čitavog života, ispisuju po knjigama , spomen pločama , stavljaju u nezaborav. .. A Vasiliju Vaju Joviću nisu dali nijednu nagradu za života, niko sem njegovi učenici, njegova supruga Rada, sin Saša, prijatelji i poštovaoci svega što je Vajo radio, časno, predano, sa velikim umećem…A to je trajnije i vrednije od bilo kakvih metalnih odličja. Pa može li se više ! Setiće se jednom i pljevaljska gimnazija svojih paćenika iz „Bogdanovog kraja i Jusovače“…a koji su joj pravili oreol uspešnosti i imena…

Matematička gimnazija, Beograd – Nema takmičenja evropskog ili svetskog ranga sa kojeg se đaci ove škole ne vraćaju okićeni medaljama. Radost priznanja delili su prvo sa svojim profom „Čičom“, a onda sa roditeljima i drugovima. Ovde je Pljevljak sa Trebovine ugradio sebe i sve ono što je znao i voleo, baš kao i svoju suprugu Radu sina Sašu, svoje Pljevljake…


Ovako je u svojoj „Čituljijadi“ dr Mirko Br. Nenadić (1931 – 2014) zabeležio ispraćaj prof. Vasilija Jovića na beogradskom Novom groblju 09. maja 1995.
Veliki drugar, veliko ljudsko srce, legenda škole, nije osvojio nijednu zemaljsku nagradu, ali je osvojio neprocenjivu ljubav, poštovanje i srca generacija učenika i saradnika. Predavao je hemiju i život, otišao u nezaborav. Imao se rašta i roditi !


Svedoci vremena davnog . Na Kalemegdanskoj klupi Natalija Nata N. Rabrenović – Jovanović (1930 – 2014) sa svojim Pljevljacima Milenkom Mišom Ž. Aritonovićem (1928 – 2011) i Slavkom Dragaševićem , uvek je dolazila sa vanilicama, slatkom pitom, gurabijama, spremljenim na pljevaljski način. Neizbežni razgovori – Pljevlja i Pljevljaci u najlepšim zavičajnim bojama. ( Foto. Kalemegd. sept. 2007.)

Profesor Tomaš Cerović , posetio je svoju gimnaziju, povodom njenog jubileja 2001. godine i ostao joj veran do kraja svog života. Bio je sa Vasilijem Jovićem školski drug , sapatnik iz „Bogdanovog kraja i Jusovače“, kum, brat…Opraštajući se od svog Vaja, zamolio ga je „…ostavi mi jedno mesto pored sebe, jer čvrsto verujem da ćemo i na onom svetu biti zajedno..“ A od 2015. godine , nije ga njegov „Čiča“ sigurno izneverio. Druguju i bratuju i na „onom svetu“!
U pisanju teksta korišćen:
1. Tekst prof. Tomaša Cerovića In memeriam, Vasilije Jović, PV novine ,30.5.1995.
2. dr Miodrag Todorov Bojović , Vasilije Vajo Jović„ V. Bojović i S. Starčević „O Pljevljima i Pljevljacima u Beogradu „ . Beograd 1995.
3. dr Mirko Br. Nenadića , Dnevnik „Čituljijada“. 1995.
autor, Vojkan T Bojović





1 коментар
Koliko je ljudi procitalo ovaj tekst, sta mislite?
Alal vera Bruno, da nije tebe … uh, seljakluk…