PRISTUPAČNOST
Slobodno kretanje osoba sa invaliditetom podrazumijeva stvaranje inkluzivnog društva i pomoć pri uklanjanju barijera u okružewnju koje mogu prouzrokovati diskriminaciju. Takođe je i ključno pitanje za samostalnost i slobodu osoba sa različitim sposobnostima i od presudnog je značaja za inkluziju. Ovde se ne radi samo o tome da izgrađeno fizičko okruženje učini pristupačnim, već se postavlja pitanje efikasnih političkih programa i prakse tako da isti omoguće neprekinuti lanac kretanja kako bi osobe sa invaliditetom mogle slobodno da se kreću kuda odaberu.
Na kraju krajeva, od pristupačnije sredine svi imaju koristi. Okruženje bez barijera je udobnije i manje rizično za sve. Nisu samo osobe sa invaliditetom te koje imaju koristi od adaptacije izgrađenog okruženja. Na primer, ulaz bez stepenica, sa blago nagnutom rampom, je pogodniji za sve, posebno ljude sa djecom , starije ljude, one koji imaju privremeno oštećenje, kao što je slomljena noga i osobe sa invaliditetom. Elementi kao što su širi liftovi, čak trotoari bez parkiranih vozila, audio signali na raskrsnicama i manje strme stepenice sa gelenderom , čine prostor bezbednijim i korisnijim za sve.
Procjenjuje se da više od četvrtine populacije u Evropi svakodnevno suočava sa problemima prilikom kretanja . Zato je okruženje bez barijera važno za veliku društvenu grupu, u koju spadaju:
-osobe sa privremenim oštećenjima
-osobe sa invaliditetom
-starije građane
-porodice ili staraoce sa malom djecom
-trudnice
Standardnim pravila pod brojem 5 je pravilo pristupačnosti: Države treba da priznaju opšti značaj pristupačnosti u procesu izjednačavanja mogućnosti koje se pružaju u svim sferama društva. Za osobu sa invaliditetom bilo koje vrste, države bi trebalo da uvedu akcione programe koji će fizičku sredinu učiniti pristupačnom i preduzmu mjere za obezbjeđenje pristupa informacijama i komunikacijama.
Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom u članu 9 je pristupačnost: Da bi osobama sa invaliditetom bilo omogućeno da žive samostalno i da u potpunosti učestvuju u svim aspektima života , zemlje potpisnice Konvencije će preduzeti odgovarajuće mjere da obezbijede osobama sa invaliditetom pristup, na jednakoj osnovi sa drugima, fizičkom okruženju, prevozu, informacijama i komunikacijama, uključujući informacione i komunikacione tehnologije i sisteme, i ostalim službama otvorenim ili namijenjenim javnosti , i u gradskim i u seoskim sredinama.
U članu 19 Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom –Samostalni život i uključenost u zajednicu: Zemlje potpisnice Konvencije priznaju jednako pravo svim osobama sa invaliditetom da žive u zajednici , imaju izbor kao i drugi , te će preduzeti efektivne i odgovarajuće mjere da omoguće osobama sa invaliditetom puno uživanje ovog prava i njihovu punu inkluziju i učešće u zajednici.
Član 20 Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom-Lična pokretljivost: Zemlje potpisnice će preduzeti efektivne mjere da obezbijede što je moguće samostalnije kretanje za osobe sa invaliditetom.
Tekst je rezultat aktivnosti podržanih od Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću Lutrije Crne Gore
