“Ljudska prava predstavljaju ogledalo unutrašnjeg napretka određenog društva i pitanje na kome ispit zrelosti polažu postojeći društveno- ekonomski sistemi” (Nehru) .
Osobama sa invaliditetom pripadaju sva ljudska prava i slobode koja su i svim drugim ljudskim bićima garantovana pravnim aktima opšte važnosti, bilo da je riječ o dokumentima međunarodnog javnog prava ili o propisima unutrašnjeg prava.
Iz nedjeljivosti i univerzalnosti ljudskih prava može se izvući zaključak da ona pripadaju svim pripadnicima ljudskog roda, samim tim i osobama sa invaliditetom!
Generalna skupština jednoglasno je usvojila Međunarodnu konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 13. decembra 2006. godine.
Prema Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom navodi se definicija osobe sa invaliditetom koja glasi: “Osobe sa invaliditetom obuhvataju osobe koje imaju dugoročna fizička, mentalna, intelektualna ili senzorna oštećenja koja u sadejstvu sa različitim barijerama mogu otežati puno i efektivno učešće ovih osoba u društvu na osnovu jednakosti sa drugima«.
Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom:
– Države treba da preduzmu akciju na podizanju svijesti u društvu o osobama sa invaliditetom, njihovim pravima, njihovim potrebama, njihovim mogućnostima i njihovom doprinosu;
– Države treba da obezbjede mjere za djelotvornu medicinsku njegu osoba sa invaliditetom;
– Države treba da obezbjede osobama sa invaliditetom rehabilitacione usluge sa ciljem da postignu i održe svoj optimalni nivo nezavisnosti i funkcionisanja;
– Države treba da osiguraju razvoj i snabdijevanje uslužnih službi, uključujući pomoćna sredstva za osobe sa invaliditetom, da im pomognu da podižu svoj nivo nezavisnosti u svom dnevnom životu i da primjenjuju svoja prava;
-Države treba da prihvate sveukupan značaj dostupnosti u procesu izjednačavanja mogućnosti u svim sferama društva. Za osobe sa invaliditetom raznih vrsta treba (a) da uvedu programe akcija koje se preduzimaju da bi fizičko okruženje bilo dostupno; i (b) da preduzmu mjere da obezbjede dostupnost informacija i komunikacija;
– Države bi trebalo da priznaju princip jednakih mogućnosti primarnog, sekundarnog i tercijalnog obrazovanja, djece, mladih i odraslih osoba sa invaliditetom u jedinstvenom sistemu. One bi trebalo da obezbjede da obrazovanje za osobe sa invaliditetom bude integralni dio obrazovnog sistema;
– Države bi trebalo da priznaju principe da osobe sa invaliditetom moraju da budu podržavane da ostvare svoja ljudska prava, posebno u oblasti zapošljavanja, istovremeno u seoskoj i gradskoj sredini one moraju da imaju jednake mogućnosti za produktivno i unosno zaposlenje na tržištu rada;
– Države su odgovorne za obezbjeđivanje socijalne zaštite i prihoda za izdržavanje osoba sa invaliditetom;
– Države bi trebalo da potpomažu puno učešće osoba sa invaliditetom i u porodičnom životu. One bi takođe trebalo da podržavaju njihova prava na lični integritet, kao i da obezbijede da zakoni ne diskriminišu osobe sainvaliditetom u pogledu seksualnih odnosa, braka i roditeljstva;
– Država će obezbjediti integraciju osoba sa invaliditetom i omogućiti njihovo učešće u kulturnim aktivnostima na ravnopravnoj osnovi;
– Države će preduzeti mjere da se osobama sa invaliditetom obezbjede ravnopravne mogućnosti za sport i rekreaciju;
– Države će podsticati mjere za ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom u vjerskom životu njihove zajednice;
– Države će podsticati mjere za ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom u vjerskom životu njihove zajednice;
– Države preuzimaju krajnju odgovornost za prikupljanje i širenje informacija o uslovima života osoba sa invaliditetom i promovišu sveobuhvatna istraživanja o svim aspektima, uključujući i prepreke koje nepovoljno utiču na život osoba sa invaliditetom;
– Države će obezbjediti da pitanja invalidnosti budu uključena u svako relevantno formulisanje politike i nacionalno planiranje;
– Države su odgovorne za stvaranje zakonske osnove za mjere čiji je cilj postizanje punog učešća i ravnopravnost osoba sa invaliditetom;
– Države su finansijski odgovorne za nacionalne programe i mjere koje imaju za cilj stvaranje jednakih mogućnosti za osobe sa invaliditetom;
– Države su odgovorne za osnivanje i jačanje nacionalnih koordinacionih odbora ili sličnih organa, koji bi služili kao nacionalni centri za pitanja invalidnosti;
– Države treba da organizacijama osoba sa invaliditetom priznaju pravo da predstavljaju ova lica na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Države treba takođe da priznaju savjetodavnu ulogu organizacija osoba sa invaliditetom u oblasti odlučivanja o pitanjima invalidnosti;
– Države su odgovorne da obezbjede adekvatnu obuku za osoblje svih nivoa koje je angažovano na planiranju i ostvarivanju programa i usluga namjenjenih osobama sa invaliditetom;
– Države su odgovorne za stalno praćenje i procjenu sprovođenja nacionalnih programa i usluga koje imaju za cilj pružanje jednakih mogućnosti osobama sa invaliditetom;
– Države, kako razvijene tako i one u razvoju, odgovorne su za saradnju i preduzimanje mjera za poboljšanje uslova života osoba sa invaliditetom u zemljama u razvoju;
– Države će aktivno učestvovati u međunarodnoj saradnji koja se tiče politike pružanja jednakih mogućnosti osobama sa invaliditetom;
Projekat „Informacija bez prepreka“ Mira Topović
Tekst je rezultat aktivnosti podržanih od Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću Lutrije Crne Gore
