Opoziciona sloga Crnu Goru spašava

Tri dana se tresla Crna Gora da bi sve ostalo isto, narodski rečeno, ista Vlada samo drugo pakovanje. Doduše, mora se priznati da je čitava predstava odigran amaestralno. Sve je unaprijed dogovoreno sa ostatatkom Pozitivne Crne Gore, a na velikoj sceni crnogorskog parlamenta odigrana je predstava Pitanje povjerenja Vladi Crne Gore, uz direktan televizijski prenos, vrhunski scenario i glumce, koji su sve uradili da naprave zaplet, kako bi se stvorio utisak neizvjesnosti, koja će doživjeti rasplet u poslednjem činu predstave, odigranom u ponoćnim satima na Savindan 2016. g.
A epilog je bio ono što je prosječno obaviješteni žitelj Crne Gore morao znati: otišao Ranko, a došao Darko. Jednostavno, Britva ne prašta neposlušnost, pogotovu ako mu pred čitavom crnogorskom javnošću saspete u lice da je pokrao prve višestranačke izbore u Crnoj Gori i prvi referendum 1992. godine. I da se to ne može pokriti državnom zastavom ili himnom. Da bi kazna imala vaspitni karakter, i da bi sve dobilo demokratski kapacitet, dogovoren je Plan Pozitivne Crne Gore za prevazilaženje političke krize u Crnoj Gori, po kome bi u Vladu ušli i predstavnici parlamentarne opozicije, kako bi se obezbijedili preduslovi za fer i demokratske izbore. Tako se umjesto prelazne dobila rekonstruisana Vlada, razumije se načelu sa starim-novim premijerom. Istim metkom pogađa se još jedan cilj, obesmišljava se Paralamentarni dijalog u Skupštini Crne Gore za pripremu slobodnih izbora i iznalaženje pravnopolitičkog modela, koji će garantovati imlementaciju dogovorenih rešenja, što je drugo ime za prelaznu Vladu.
A sve je moglo jednostavnije da se riješi, da Milo Đukanović da časnu DPS riječ, kako više neće krasti na izborima i zlobotrebljavati državne resurse u izbornoj kampanji. Uostalom, premijer je čitavo vrijeme tvrdio da nema političke krizeu Crnoj Gori, i da je afera Snimak riješena.
Drugo je pitanje za g. Ranka Krivokapića, kako je moguće da Milo Đukanović pokrade prve višestranačke izbore, prvi referendum 1992.godine, kao i izbore 2012. O čemu svjedoči afera Snimak, a drugi izbori su navodno bili pošteni. Nisu g. Krivokapiću, cijela konsrtrukcija je napravljena kako ne bi pala sjenka sumnje na referendum iz 2006.godine, o kome je napravljena Bijela knjiga, koja predstavlja crnu hroniku svih zloupotreba u pripremi i održavanju pomenutog referenduma. Davno je naš narod rekao, navika je jedna muka, a odvika devet. Ili je krađa kad krade Milo, a državni interes i demokratija kad ste krali zajedno.
Nema sumnje da se Crna Gora, tačnije crnogorska opozicija nalazi pred istorijskim izazovom. Ovo je trenutak kad mora da pokaže da je ima, da je složna, bez obzira da li je neko za Nato integracije ili protiv, da li je neko na referendumu glasao za nezavisnu Crnu Goru ili zajedničku državu sa Srbijom, odgovor mora biti usaglašen, odnosno zajednički. Masovni protesti u organizaciji cjelokupne opozicije, ili bojkot izbora, o tome se mora postići dogovor. Neka svi opozicioni lideri zaborave svoje sujete, ovoga puta, samo OPOZICIONA SLOGA Crnu Goru spašava.