Direktorica Pljevaljskih novina Vela Mićkovi–Da li bi g-din Đačić da zabrani slobodu govora?

IZJAVA DIREKTORICE NIP „PLJEVALJSKE NOVINE“ VELE MIĆKOVIĆ

Poštovani sugrađani,

Zbog optužbi predsjednika opštine Mirka Đačića na račun Pljevaljskih novina i mene lično, u obavezi sam da iznesem drugu stranu priče.
Kad god su novinari u mogućnosti da predsjednika Đačića pitaju, nakon 90 minutnog izlaganja – šta je lokalna uprava uradila u kvartalnom periodu, predsjednik često ne daje odgovore na postavljena pitanja ili novinara optužuje za zlonamjernost. Od početka mandata predsjednik Đačić je više puta javno kvalifikovao moj rad, opisivao moju ličnost i optužio me da zaboravljam na interese građana i Pljevalja, a osnovana pitanja karakteriše čak kao moj trud da rušim projekte. Predsjednik ide do te mjere da komentariše i moje raspoloženje, preporučujući da budem pozitivnija kako bih dala makar mali doprinos boljem životu u Pljevljima.
Lično, nemam nikakav problem sa g-dinom Đačićem, ali je evidentan loš odnos prvog čovjeka grada prema pojedinim novinarima. Gospodin Đačić ima omiljene novinare, a nas i novinare Dana i Vijesti poziva jedino na tromjesečne konferencije za štampu, gdje na svako postavljeno pitanje reaguje krajnje nekorektno, osiono, često vrijeđajući naš rad i ličnost.
Vrhunac predsjednikovog promišljanja o jednom od privatnih pljevaljskih preduzeća, PLJEVALJSKIM NOVINAMA, je da “sve što radimo tamo, radimo svojom voljom i da će nas svaki put izvesti iz zablude kada serviramo građanima, i ljudima koji su vezani za Pljevlja, priču o društvenoj ulozi, jer smo privatna firma – kao bilo koja druga. Predsjednik smatra da to javnost Pljevalja treba da zna. Zamalo da nas predsjednik optuži za promjenu društveno ekonomskog sistema u Crnoj Gori, kao da nismo postali privatno preduzeće poštujući Zakon o medijima.
Kao većinskog vlasnika lokalnog lista optužio me da sam prisvojila opštinska sredstva i da sam dužna godišnje da platim skoro 11.000 evra za prostor u kojem se nalazimo, te da vučem ljude za rukave kako bi mi posvjedočili otkuda Pljevaljske novine u prostoru u kome se, inače, nalaze 55 godina. Predsjednik smatra da se Pljevaljske novine nezakonito nalaze u opštinskim prostorijama. To je njegovo mišljenje. Mi u Pljevaljskim novinama imamo drugačije mišljenje od predsjednika jer smatramo da su Pljevaljske novine posve zakonito u tom poslovnom prostoru, a na bazi zakonito stečenih prava. O tome da li su Pljevaljske novine u tom poslovnom pristoru zakonito ili ne utvrdiće se u postupku koji je u toku pred Osnovnim sudom u Pljevljima. Dakle, smatramo da predsjednik prejudicira stvar iznošenjem činjenica koje tek treba da se utvrđuju pred sudom, te na taj način vrši pritisak na moguću odluku suda.
Kako nikada nikome nismo plaćali zakup, jer smo bili javno preduzeće, isto se od nas nije tražilo ni kada smo postali Društvo sa ograničenom odgovornošću, baš kao što su to formalno pravno danas javna preduzeća Čistoća, Vodovod, Agencija za stambeno poslovni fond, Komunalne usluge i Grijanje. U novinama je trenutno zaposleno osam Pljevljaka, ranije nas je bilo i više. Opština je sudski zatražila naše iseljenje a mi tvrdimo da su te prostorije naše, baš kao što je i Pobjeda, kao društveni list, dobila čitavu zgradu a Vlada joj je otpisala preko 10 miliona dugova na račun građana Crne Gore. Pobjeda je tek prošle godine ispoštovala slovo zakona i njen vlasnik je grčki magnat, koga je g- din Đačić pomogao plaćanjem 16 strana u koloru kao za Dan opštine. Ništa tu nema nezakonito ali je pitanje koliko g-din Đačić zastupa javni interes naše opštine, odnosno da li ozbiljno misli da list koji se proda u mnogo tiražu od našeg može doprijeti do Pljevljaka, pa i kada besplatno podijeli određeni broj primjeraka.
Predsjednik nas optužuje da ne zastupamo javni interes ove sredine kao da nismo pred čitaocima na provjeri petnaestodnevno, kao da nemamo pisma čitalaca, komentare… Da li bi g-din Đačić da zabrani slobodu govora? Prekinuo je tradiciju novogodišnjeg intervjua prvog čovjeka opštine. Na pitanja koja su se odnosila na njegov izborni program i način realizacije obećanog, nije želio da odgovori.
Da li je od javnog interesa da Pljevljaci znaju kada će moći da koriste Dom za stare, koliko imaju mjesta na raspolaganju a koliko je namijenjeno za izbjeglice i raseljena lica starija od 65 godina? Prišivijaću mi insinuacije „da ovde neko nekog vara“, odgovora o izgradnji Doma za stare nema ni posle tri godine. Da li je predsjednik opštine zaboravio da je lokalna uprava naplatila koncesionu naknadu od Bemaksa za eksploataciju kamena upravo zahvaljujući pisanju Pljevaljskih novina, jer su sredstva nekako završila u podgoričkom Budžetu.
Zagovornik javnog interesa mora biti akter koji je svojim prethodnim djelovanjem zaslužio povjerenje. Kakav je to javni interes potrošiti pola miliona evra za kratkoročne sanacione ekološke mjere a omogućiti da 300 ljudi dobije ogrev po subvencionisanim cijenama? Kakva je to komisija koja utvrđuje nanovo ono što je utvrđeno Planom kvaliteta upravljanja vazduhom u Pljevljima, gdje je naučnim metodama procentualno navedeno koliko koji subjekat doprinosi zagađenju vazduha? Da li je javni interes potrošiti milione na izgradnju mini toplane koja će ugasiti nekoliko javnih kotlarnica i uslugu omogućiti samo postojećim korisnicima? Da li g-din Đačić misli da je nepogrešiv i da je samo važno da ima ideju a da javnost o njoj ne treba argumentovano da razgovara?
Predsjednik Đačić je obećao da će unaprijediti poslovni ambijent kroz smanjenje biznis barijera, preispitati odluke o administrativnim taksama i komunalnim izdvajanjima, podržati mali i srednji biznis a nije ni pokušao pomoći pljevaljskim drvoprerađivačima da im se produže koncesioni ugovori jer su svojim radom i poštovanjem prethodnog stekli sve uslove. Drvoprerađivači ni do danas nemaju potpisane koncesione ugovore ali predsjednik za to nema vremena. Predsjednik je pozvao sve sugrađane na pomoć u radu a gnuša se pitanja. Predsjednik je izabrao rješenje za izgradnju korita javne česeme u Vodicama a nije prije toga riješio problem ispravnosti vode i dotoka… Pljevlja su imala smjelih predsjednika – onih koji su izgradili fabriku sa lošom tehnologijom u centru grada – cementaru, a danas traže novog investitora, koji su htjeli da u Pljevljima zadrže mladost otvaranjem fakulteta, iako je to jedini primijer da je visoko školstvo bilo na teret lokalnog Budžeta.
Ne znam kakav problem g-din Đačić ima sa Pljevaljskim novinama ali smo tu da pišemo o svemu što je u interesu i dobrobiti javnosti da zna, ali ne po cijenu šta god javnost želi da zna – jer nas ne zanima koji javni funkcioner vara svoju ženu, konzumira alkohol, ne priča sa komšijom i slično.
Prijetnje i kvalifikacije g-dina Đačića da su neki novinari satelitčići, da se pojedini mediji urušavaju, da treba da zasučemo rukave i uzmemo lopate u ruke, i da nam neće biti lako sa njima, konstrukcije su koje su samo njemu jasne. Novinari su krivi za ekološke probleme Pljevalja, iseljavanje stanovnika, nedostatak radnih mjesta, ostrašćene nastupe političara, nerealizovane projekte. Novinar je kriv kada pita predsjednika Đačića iz kojih poreza privrednim subjektima će nadoknaditi nedostajuća četiri miliona lokalnog Budžeta.
Poštujem rad lokalne uprave koja je uspjela da Budžet odlobodi duga od 2, 8 miliona evra. Međutim, ovakvi nastupi gospodina Đačića neće me spriječiti da tražim odgovore na pitanja koja su od javnog interesa niti da upitam građane Pljevalja da li su svi dosadašnji postupci predsjednika u javnom interesu.
Koliko je važna tradicija lokalnog lista prepoznala je i crnogorska Vlada koja je, kroz projekte ministarstva za kulturu, dva puta dodijelila novčana sredstva novinama. Pljevaljske novine su, posle Rudnika uglja, najstarija firma u opštini, starija od mene i predsjednika i imam veliko poštovanje prema generacijama koje su bilježile život ove sredine. Nadam se da će za pola vijeka neke nove generacije biti ponosne na tradiciju novinarstva u Pljevljima.
Vela Mićković, direktor NIP „Pljevaljske novine“ DOO