Posljednjih godina u Srbiji raste broj voćara koji uzgajaju borovnicu. Zahvaljujući visokom sadržaju antioksidanata, borovnica je postala veoma tražena u svijetu, a prilikom nedavne posjete Arilju pljevaljski poljoprivrednici posjetili su i jednu plantažu borovnica i upoznali se sa uslovima plantažnog uzgoja borovnica.
Prilikom nedavne posjete Arilju pljevaljski poljoprivrednici posjetili su i plantažu borovnica vlasnika Ljubiše Milijanovića. To je plantaža koja se prostire na 3,5 hektra, a sađena je od 2006. do 2013. godine stim što je najveći dio zasada formiran 2006. i 2008. godine. Kroz podršku opštine Milijanović je dobio pomoć za zasada od 15 ari borovnice, a kroz Projekat Maline preko granice za 17 ari je dobio protivgradnu mrežu. Poslije te donacije ovaj vlasnik je čitavu plantažu prekrio protivgradnom mrežom.
Pojava koju su u Srbiji nazvali ,,groznica uzgajanja borovnice’’ dovela je do naglog skoka broja voćara koji sade borovnicu. Zahvaljujući visokom sadržaju antioksidanata, borovnica je postala veoma tražena u svetu, kako na tržištu svježeg voća, tako i na tržištu prerađevina, a srpski voćari su rešili da iskoriste priliku i zarade na proizvodnji ovog voća, koje je za kratko vreme postalo veoma isplativo.
U poređenju sa drugim evropskim regijama u kojima se gaji borovnica, kao što su Poljska i pribaltičke države, proizvodnja borovnica u Srbiji je izuzetno mala.
Veći dio borovnica proizvedenih u Srbiji namenjen je za dalju preradu i prodaje se izvan Srbije. Pošto domaća proizvodnja borovnica, i gajenih i šumskih, ne može da zadovolji ni domaću tražnju, domaći proizvođači sokova moraju da uvoze koncentrat borovnice kako bi ispunili ugovorne obaveze prema svojim klijentima, koji su većinom strani.
Tržište borovnica u Srbiji oživelo je, kada je na 52 gazdinstva pokrenut projekat gajene borovnice na površini od 10 hektara, koji je uglavnom finansirao USAID. Šumska borovnica koja raste u visokim planinskim terenima postiže vrlo dobru cenu na tržištu, ali je količina ploda ograničena usled nepristupačnosti terena i nesavesnih berača koje optužuju za uništavanje žbunova.
Za podizanje jednog hektra borovnica potrebno je od 25.000 do 30.000 evra i poslije toga svake godine ima neko ulaganje za okopavanje, orezivanje, sređivanje, ali nakon pete godine, kada je dostignut pun rod poslije primjene svih ovih mjera, borovnica sama sebe otplati i u narednih 40 godina donosi samo dobit, sa jednog hektra dobije se oko 10.000 kilograma borovnica.
Borovnica
Borovnica je listopadni grm iz porodice Erika; Vrijesovki (Ericaceae), prosječne visine od 20 – 50 cm. raširena je u borovim, smrekovim i bukovim šumama. Cvjeta u maju I junu a sazrijeva od jula do avgusta. Plod je okrugla bobica, promjera 5 – 10 mm, tamno plave boje, kožastog ovoja i kiselkasto-slatkog je ukusa. Sadrži organske kiseline, mineralne tvari, tanin i boje.
Borovnica je otporna na zimu i može podnijeti temperature od -20 °C do -25 °C bez ikakvih šteta, a ako je prekrivena snijegom može izdržati i puno niže temperature.
U vrijeme vegetacije borovnica traži dosta vlage te se u ljetnom periodu, kada su temperature dosta visoke, a zemljište nije vlažno, mora navodnjavati. Borovnica ima dosta plitak korijen i zbog toga je jako osjetljiva na sušno razdoblje, pa ukoliko joj ne osiguramo dovoljno vlage može doći do ozbiljnih šteta u zasadu, kao što su kržljav rast, slabiji urod, a u najgorem slučaju grmovi se mogu osušiti.
Dobro uspijeva na svakom kiselom zemljištu (pH 4 – 5,2). Za podizanje nasada borovnice Odgovaraju topliji i osunčani položaji. najbolja su zenljišta s blagim nagibom kako bi se odvijala stalna cirkulacija vazduha.
Na većim visinama preporučljivo je da smjer redova bude sjever-jug zbog optimalne količine svjetlosti, dok u nižim, toplim i dobro osvijetljenim ploložajima prednost se daje smjeru istok-zapad kako bi se smanjilo pretjerano zagrijavanje i isušivanje tla, a i biljka je tada manje osjetljiva na mraz.
Prve godine nakon sadnje uklanjaju se cvjetni pupoljci. Kada biljke dosegnu visinu od 1 – 1,5 m, vrši se rezdba u svrhu obnavljanja rodnih grana. Prvo se potpuno uklanjaju stare, slabe i oboljele grane. S preostalih grana orezuje se granje izraslo tijekom zadnje dvije godine i koje je donijelo prinos. Novi izbojci pojavit će se ispod reza.
Berba i skladištenje borovnica
Borovnica se bere u nekoliko navrata i to 3 – 7 puta u 5 – 8 dana jer bobice ne sazrijevaju istodobno. Berba traje 6 – 8 nedelja što, naravno, ovisi o sorti i klimatskim uvjetima. Peteljke se skidaju ručno ili specijalnim »češljevima« u hladnim jutarnjim satima. Pri branju treba strogo paziti da se ne oštete plodovi.
Bobice borovnice čuvaju se u hladnjačama 3 – 4 nedelje
na temperaturi od 0 °C – 2 °C, uz relativnu vlažnost od 85 – 90 %. Borovnica se pakira u male plitke posudice. Plodovi slabo podnose transport te se najčešće odmah zamrzavaju i tako čuvaju u hladnim komorama do trenutka prerade ili prodaje u zamrznutom stanju.
Analitičari opominju potencijalne odgajivače borovnica da budu oprezni, jer je ovaj posao veoma rizičan. Proizvodnja borovnica je velika investicija koja se vraća posle dužeg perioda.
