Različitosti su vrline sve dok su različite, a kada postanu primjese drugig različitosti, često postaju i mane.
Način življenja ljudi umnogome zavisi od stepena njihove kulture i prilagođenosti življenja na datom prostoru. Tako, i samo na osnovu izgleda okućnice, njene uređenosti, održavanja i posvećenosti njoj, može se zaključiti i o samom domaćinu te okućnice.
I na seoskom području, takođe postoji kultura življenja. Uređene seoske okućnice, ukazuju na stepen kulture življenja na tom području, odslikavaju samog domaćina, njegovo ophođenje i odnos prema sopstvenoj okolini i okolnom ambijentu.
Još veće poređenje između ljudi i njihovog životnog prostora je u urbanoj sredini. Način življenja ljudi u određenoj urbanoj zajednici, treba da bude podređen kulturi stanovanja upravo te urbane sredine i zajednice.
U pljevaljskom području kroz istoriju su se mijenjale različite kulture, naročito u urbanom dijelu Pljevalja. Svaka od tih kultura je u pljevaljsku sredinu unosila i neki svoj način življenja i urbanizacije. Neki od objekata i urbanih cjelina i danas su svjedoci nekadašnje arhitekture i kulture življenja, i umnogome su uticali i na današnju urbanizaciju i način stanovanja. Ta raznolikost u Pljevljima utiče na opštu sliku o gradu, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. U negativnom smislu iz razloga što Pljevlja nijesu očuvala svoju autentičnost, ali ta „neautentičnost“ je mogla da bude i pozitivna strana Pljevalja.
Glavni reperi u gradu, prepoznatljivosti grada su upravo objekti i urbane cjeline, koje su nam ostavile različite kulture i različiti načini življenja u tadašnjim Pljevljima. Nažalost, te neke urbane cjeline, poput Moćevca, nijesu očuvane u cjelosti. Nova kultura i načini življenja, kao i moderniji građevinski materijali, uslovili su i bezličnost samog Moćevca, pa i čitavog grada. Na to su uticali svi pojedinačno i kolektivno, a sve je proisteklo zbog nepostojanja osjećaja za kulturom i načinom življenja, kao i nepostojanja odgovornosti za očuvanjem kulturnih dobara i usklađivanja načina stanovanja prvenstveno sa bliskim životnim prostorom.
Kako na pojedinačnim primjerima, tako i na sveukupnom primjeru čitavih Pljevalja i svih Pljevljaka, odslikava se i prenosi kultura življenja.
Na nama, Pljevljacima, je da slika grada bude što bolja i reprezentativnija, da naša kultura i način življenja budu prepoznatljivi, da različitosti u gradnji i urbanizaciji ne budu mane već vrline, primjeri dobro prostorno riješenog načina življenja, i da pojedinačno u jednoj urbanoj grupaciji ne bude i pojedinačno i samo za sebe, da ne odudara, već da upotpunjava urbanu cjelinu.
Pljevlja imaju vrijednosti u različitostima, ali pomalo nedostaje kultura stanovanja i življenja kod naših sugrađana i onih koji su upravljali ili upravljaju ovim gradom a koji bi više trebalo da obrate pažnju na urbanizaciju, sklad, kulturne vrijednosti i različitosti ovoga grada. Ono po čemu bi trebalo da budemo jedinstveni po kulturi življenja polako propada, a niču nove kosmopolitske neautentične tvorevine koje bezlično urušavaju prepoznatljivost urbane cjeline Pljevalja.
Autor crteža i teksta: Vaso Knežević
