Na beogradskom Novom groblju, 17.10. 2014. godine, rodbina, prijatelji, kolege i Pljevljaci, ispratili su na večni počinak dr Mirka Br. Nenadića.
Rođen je 01.01.1930. godine u Rudom, kao prvo od četvoro dece Branka iz Boljanića i Ljubice Rosić iz Pljevalja. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Pljevljima , a od 1943. je đak IX muške gimnazije u Beogradu, gde završava polumaturu. Po završetku rata vraća se u Pljevlja i nastavlja školovanje i maturira 1948. godine. Kako je on to volio da kaže i zapiše,“ mesto studiranja odredilo mi je Ministarstvo prosvjete Crne Gore“, pa 1949. godine upisuje studije veterine u Zagrebu, a završava i diplomira u Beogradu 1956. godine. Kako je bio stipendista pljevaljskog Poljoprivrednog dobra, svoju veterinarsku misiju počinje u zavičajnoj veterinarskoj stanici, u kojoj će neku godinu kasnije biti i upravnik. Usavršava se u Danskoj i Austriji, radi na merinizaciji ovaca, i prvi u ovom delu Crne Gore uvodi veštačko osemenjavanje krava u cilju popravke rasnog sastava govedi. U Pljevljima je radio i kao sreski i opštinski veterinarski inspektor a kao Savezni tržišni inspektor vršio je kontrolu kvaliteta svežeg jagnjećeg mesa koje se tih godina iz Pljevalja izvozilo u Grčku, Italiju i Englesku..
Godine 1965. odbranio je doktorsku disertaciju na Veterimarskom fakultetu u Sarajevu pod nazivom „Paraziti ovaca opštine Pljevlja i neki uslovi njihovog pojavljivalja i širenja“. To je jedan od prvih doktora nauka iz našeg kraja koji je uspeo da pripremi i odbrani doktorsku tezu radeći u Pljevljima ! Mirko Nenadić je bio aktivan u horu KUD „Volođa“, tamburaškom orkestru i PSD „Ljubišnja“… Sarađuje sa Pljevaljskim novinama, ali i drugim novinama gde dodiruje i utiče na teme iz svakodnevnog života. Sa svojim foto – aparatom zabeležio je mnoge događaje, objekte, ljude i pojave u Pljevljima , što predstavlja veliki doprinos za svakog istraživača prošlosti Pljevalja, jer to je ono što nije došlo ni do arhiva ni muzeja. Bio je takođe pedantni hroničar i dokumentarista svega onoga što ima veze sa Pljevljima i Pljevljacima, pa je tako sačuvano mnogo toga od čaršije do logora u Osenbriku, gde su se 1941. našli i pljevaljski oficiri VKJ i dr. Prvi je pisao o Čarlsu Viljemu T(r)opu , engleskom sanitarcu koji je u Prvom ratu bio u Pljevljima, lečio tifusare i sam podlegao toj bolesti. Sećam se jedne prilike, ( leto 1974) dok je na održavanju spomenika ovom humanom Englezu, stric Ozren Bojović osvežavao slova, bio je prisutan i dr Mirko, pa kaže: Pogledaj, kako se od zaborava može sačuvati englesko ime i prezime napisani i ćirilicom !
Godine 1965. dr Mirko Nenadić odlazi u Beograd u tada veliki i poznati Poljoprivredni kombinat Beograd – PKB, a onda ide za rukovodioca službe u Industriji mesa, zatim kao pomoćnik direktora , pa u Agro – ekon. Instit. PK Beograd, gde je bio pom. direktora, a kasnije postavljen je za dir.Zavoda za ind.tehnologiju ovog zavoda. U zvanje višieg naučnog saradnika izabran je 1978. a u zvanje naučnog savetnika izabran je 1993.
Objavio je blizu stotinu radova u domaćim i inostranim naučnim časopisima, a kao učenik i student uspešno je pisao humoreske, priče, pesme… Prvi je od bivših đaka pljevaljske gimnazije napisao i izdao skromnu, ali tematski odlično urađenu i dokumentovanu knjigu , povodom 50. godina mature (1998) njegove generacije „TAMO GDE DUŠA OSTAJE“. Imao je svoj specifičan vid zapažanja i humora, odnosa prema događajima i ljudskim vrlinama i manama, ponekad i neshvaćen, ali uglavnom vreme ga nije demantovalo. Volio je Pljevlja, i ona „njegova“ i ona posle, i ova današnja.

dr Mirko Br. Nenadić ( 1930 – 2014) ostavio svojim radom, neizbrisiv trag od zavičaja do Beograda.

Sanitet Čarls Viljem T(r)op počiva na manastieskom groblju u pažnji i poštovanju Pljevljaka. Za jedan čitav vek, tek na poziv predsednika Pv. opštine dr Miloja Pupovića, posetio ga je 2013. njegov zemljak , zamenik ambasade V. Britanije u Crnoj Gori Lindon Randolf. Fotografija koju je dr Mirko Nenadić napravio daleke 1974. i objavio uz tekst u „Politici“ „kako se od zaborava može sačuvati englesko ime i prezime, napisano i ćirilicom“ je i jedini dokument prvobitnog spomenika iz 1920. godine, koji na je na žalost prilkom obnove groba oštećen.
autor, Vojkan T Bojović





3 коментара
Neka mu je laka crna zemlja
neka mu bude laka zemlja
Kao dopuna biografije: Dr Mirko B. nenadić je od 1986. godine do penzionisanja, radio u Institutu za stočarstvo, Beograd-Zemun u svojstvu šefa odeljenja za male preživare. Bio je predsednik naučnog veća Instituta. Dao je značajan dobrinos razvoju i praktičnoj primeni metoda indukcije i sinhronizacije estrusa ovaca. Učestvovao je u naučnim projektima, objavio kao autor ili koautor značajan broj naučnih radova, bio recenzent naučnih knjiga i pre svega Veliki čovek. Njegov humor je osvetljavao mračnu atmosferu hodnika i laboratorija Instituta krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Neka mu Bog otvori svetle odaje večnosti!