Intervju Darka Pekića sa Predragom Batom Doderovićem
Darko Pekić, crnogorski zastupnik poznatog portala Eurobasket, napravio je protekle nedjelje intervju sa Predragom Batom Doderovićem, nekada sjajnim šuterom velikog broja jugoslovenskih klubova, a sada trenerom i osnivačem KK Pljevlja, koji bilježi zapažene rezultate u takmičenjima mladih u Crnoj Gori.
Intervju, koji je prenio portal kosarka.me vam prenosimo u cjelosti:
Bato možeš li se za naše čitaoce prisjetiti tvojih početaka na košarkaškom terenu? Kako si zavolio ovaj sport i ko su bili tvoji uzori?
– Moji prvi košarkaški koraci su vezani za Pljevlja i period kada sam kao trinaestogodišnjak poslije ljetnje škole košarke na otvorenom, zavolio igru pod obručima i sa drugovima svakog jutra veoma rano išao da igram igram basket, dok ne dođu stariji dječaci, oponašajući mog uzora iz djetinjstva, Dražena Dalipagića.
Kao talentovan igrač veoma rano odlaziš u Srbiju, gdje si igrao za Radnički iz Beograda i Profikolor iz Pančeva, ali je tvoje ime šira košarkaška javnost zapamtila iz ere Zdravlja iz Leskovca. Kako je došlo do toga da nastaviš karijeru u južnoj Srbiji?
– Poslije srednje škole odlazim u Radnički iz Beograda, gdje me treniraju Milovan Bogojević, pokojni Dragoljub Pljakić i Slobodan Ivković, od kojih sam mnogo naučio i igrao prvu B ligu tadašnje SFRJ. Nakon toga igram za Profikolor iz Pančeva sa kojim stižem do polufinala plej-ofa, zajedno sa Topićem, Radonjićem, Bulatovićem, Topalovićem, Prekovićem i Stojkovićem. Sljedeće dvije sezone igram za Yugotes iz Bijelog Polja, u Prvoj ligi koja je bile podijeljena u četiri grupe. Nakon Bijelog Polja prelazim u Zdravlje, na veliko insistiranje i upornost ljudi iz Leskovca.
Ekipa Zdravlja je tih godina bila pozitivno iznenađenje u bivšoj Jugoslaviji. Uspjeli ste da 1998. godine izborite plasman u YUBA ligu, a za taj tim su igrali i Slobodan Mitić i Zoran Nišavić. Kakva te sjećanja vežu za taj period i šta je bila tajna vašeg uspjeha?
– Zdravlje prvi put ulazi u Prvu ligu, hala je konstantno ispunjena do posljednjeg mjesta, tim sa izuzetnim zajedništvom, predvođen trenerom Bobanom Jankovićem ostvaruje najveći uspjeh u istoriji leskovačke košarke.
Kolika je bila tada razlika izmedju YUBA lige i Druge lige? Ti si te sezone postizao 11.4 poena i 1.8 skokova po utakmici u konkurenciji Partizana, Zvezde, Budućnosti, FMP-a itd.
– Izmedje Prve i Druge lige je bila velika razlika. Prva liga je bila veoma sa jaka sa dosta poznatih i dobrih igraća. Svaka utakmica, posebno u Leskovcu, gdje je hala puna sat prije početka, za mene je predstavljala izuzetno zadovoljstvo i ogromnu motivaciju.
Nakon sjajnog iskustva u Zdravlju vraćaš se u Crnu Goru i potpisuješ za jos jedan ambciozan projekat – KK Lovćen sa Cetinja, gdje si sarađivao sa trenerom Miodragom Kadijom. Zašto si se odlučio na povratak u Crnu Goru?
– Stigao je poziv od Kadije koji sam prihvatio bez razmišljanja, jer sam znao da se radi o izuzetnom treneru i čovjeku. Ekipa je bila sastavljena od kvalitetnih igraca (Ostojić, Bogavac, Đikanovic, Tošić, Ivanović, Bukmirović), tako da je bilo prelijepo trenirati i igrati na Cetinju.
Poslije sezone u Lovćenu odigrao si još tri sezone u Rudaru, klubu iz svog rodnog grada i penzionisao si se. Rudar se tih sezona takmičio u Drugoj ligi. Kakva je bila tadašnja ekipa i da li smatraš da je košarka u Pljevljima tada zasluzivala prvoligaša?
– U Pljevlja sam se vratio da Rudaru pomognem da prvi put zaigra u Saveznom rangu i to smo uradili i dvije sezone uspješno nastupali u njemu. U sezoni 2004/05 sam bio trener Rudara i u finalu plej-ofa zamalo nam je izmakao plasman u Prvu ligu i mislim da je grad tada zasluživao prvoligaša.
2006. godine bivši igrači Rudara Milinko Miki Jelovac, Ranko Knjeginjić i ti odlučujete da osnujete KK Pljevlja čiji je primarni cilj rad sa mladim igračima. Možeš li nas malo bolje upoznati sa tim projektom?
– Krenuli smo zajedno da omogućimo djeci iz našeg grada da imaju odlične uslove za košarkaški razvoj i mislim da smo za ovih 8 godina kroz osvajanje medalja, organizaciju turnira i stvaranje mladih igrača preporodili košarku u Pljevljima.
Ove sezone KK Pljevlja su se takmičila u Drugoj ligi Crne Gore, a mlađe selekcije su bile veoma uspješne u svojim takmičenjima. Kako ste vi u klubu zadovoljni proteklom sezonom i pravcem u kojem KK Pljevlja ide?
– Seniore smo prijavili prvenstveno da razigravamo naše mlađe igrače kroz jače utakmice i omogućimo im veći napredak. Naše mlađe kategorije su imale izuzetno uspješnu sezonu. Sve četiri selekcije su prošle dalje takmičeći se u Sjevernoj regiji, a tri selekcije su bile ubjedljivo prve, dok su juniori su ostvarili plasman kao drugi. Naši kadeti i juniori su poslije takmičenja Superligi izborili plasman na F4 i uz Budučnost, Sutjesku i Sutomoresu bili jedini među najboljima u državi i pored činjenice da imamo neuporedivo slabije uslove od ostalih timova. Zadovoljni smo razvojem kluba i planiramo da naši juniori jednog dana budu prvaci Druge seniorske lige.
Kakvi su planovi KK Pljevlja u narednoj sezoni?
– U narednoj sezoni ćemo pokušati da još više poboljšamo rad i omogućimo treniranje naših selekcija u sali regularnih dimenzija i sa puno većim brojem termina i da dvije naše selekcije osvoje medalje na državnom nivou.
Kao igrač znao si da veoma atraktivno zakucavaš i često si pobjeđivao na takmičenjima. Međutim, ne može se reći da si bio poznat samo po tome, već i po preciznom šutu za 3 poena, što te činilo kompletnim igračem. Koliko se današnja košarka promijenila, odnosno u kolikoj mjeri se fokusirala na atletske sposobnosti igrača u odnosu na sam talenat?
– Danas se više radi na fizičkim sposobnostima igrača i izgubili su se dobri napadači, posebno šuteri. Igra se zasniva na snažnoj odbrani i šablonskom pristupu u napadu.J a u radu sa djecom više posvećujem pažnju napadu, posebno šutu i moje mišljenje je da ako igrač nema šut, teško da može igrati ozbiljniju košarku
