Ima tome skoro pun vijek.
On se zvao Okica, siromašni sin iz siromašne kuće kakve su bile i sve druge u njegovom kraju. Došlo je ratno vrijeme i on u tom vremenu. Bio je veliki radnik i postao veliki ratnik. Od svojih saboraca proglašen je za heroja svog naroda još dok se mir nije ni nazirao. Stiglo ga zrno i obranilo.
Uz pomoć dobrih ljudi Okica se obreo u južnoj Italiji na pitomim padinama Brindizija, među nepoznatim ljudima koji govore nepoznat jezik i koji se drugačije mole Bogu, ali koji imaju dušu kao on i znaju da vole i vjeruju u ljubav.
Ana je bila kći vinogradara i majstora sa padina Brindizija. Tamnoputa i lijepa kao sutoni toplog Mediterana. Rumena i zdrava kao grozdovi koje je bosim nogama gazila u drvenoj kaci ispred podruma očeve kamene kuće.
U očima ratnika sa balkanskih gudura, Ana se pretvarala u oličenje svih momačkih snova. Ana je postajala ljepša od svih vila iz legendi njegovog naroda. Ana je bila ljekovita travka za sve njegove boljke i sve njegove tuge.
A on? Šta je u njemu vidjela ta vragolasta latinka? Sigurno nije mogla vidjeti ni bogatstvo ni slavu, ali je vidjela ono što sve prevashodi – ljubav.
Prošlo je par godina.
I rat je prošao.
Okica se spremao za povratak u siromašno surovo selo naspram Ljubišnje. Dobri ljudi sa padina Brindizija znali su gdje se i na šta vraća. Kao poštenog čovjeka i već dobrog majstora molili ga da ostane, ali on je morao natrag.
Na rastanku sa svima se zauvijek oprostio i krenuo prema pristaništu.
Negdje među vinogradima Ana ga sustigla. Ana, koja je između svog bogatstva, svoje rodbine, jezika i naroda izabrala ljubav i pošla za svojom sudbinom.
Nakon nekog vremena Okica i Ana osvanuli u brvnari naspram Ljubišnje.
I tako se stara priča o ljubavi, po ko zna koji put, uzdigla iz pepela. Njih dvoje su živjeli svoj život. Mučili su svoje muke i radovali se svojim radostima. Zoru im je zorila njihova Zorka, a svi koji su ih poznavali divili su se njihovoj ljubavi.
Jednog jutra Ana Anica se nije probudila, ostala je da zauvijek spava pod tuđim nebom, daleko od svakog svoga, ali pored onog kog je voljela i zbog koga je sve ostavila.
autor, Rajko Palibrk




