Uroš je bio prvi školovan šofer u Pljevljima, koji je zanat učio u Pešti od 1913 – 1919. godine. Kao mlad šofer – radi u Beogradu do 1926. godine, a onda se vraća u zavičaj i postaje jedan od prvih preduzetnika sa prostora Stare Raške koji se bavi prevozom putnika, robe i poštanskog saobraćaja.
Sa svoji, vozilom prvi je održavao putnički i poštanski saobraćaj sa železn. stanicom Rudo (vidi fotograf) a kada je 01.10.1935 uspostavljen i redovan poštanski saobraćaj sa Žabljakom , Uroš je bio jedan od dva prevoznika. Kako zapisa pesnik Mićun A. Šiljak u Sagi o Bajićima “ njegovi liksuzni automobili „kabriolet citroen“ i „ševrolet“ mjerili su relacije do Carigrada, gdje su pljevaljski Korjenići imali fabriku šećera. Ratne 1943. Uroš „Baći“ je ostao bez svojih limuzina, koje su odlaskom iz Pljevalja, Pekovi proleteri , sa prekinutog tarskog mosta sunovratili u ambis rijeke Tare.“ Poslije Drugog sv.rata Uroš je radio kao vozač u gradskoj bolnici. Supruga Zora iz Čajniča. Ćerka Biljana živi u PV.
rubriku Dogodilo se… uređuje Vojkan T Bojović
2 коментара
Odlicno. samo jedna ispravka. Raska je izmisljen termin i nikad nije postojao. Nema dokaza u nauci. Raska je malo mjesto u Srbiji i nema veze sa Pljevljima. I za vrijeme Nemanjica ova nasa teritorija se zvala Vrh Breznica i trg Breznik a kasnije Snadzak. To je naucna istina i istoriji a sad ljudi izmisljaju svasta.
Dosta si rekao, nemoj vise ni jedne, da ti se ljudi ne smiju.