Fotografisanje, snimanje i poziranje obilježilo je početak polumaturskog slavlja polumaturanata iz Osnovne škole “Ristan Pavlović”. Devetogodišnje školovanje ostaje u trajnom sjećanju jer je to najbezbrižniji dio života. Zato je fotografisanje sa razredom , najboljim drugarima ali i pojedinačno nešto što se mora ovjekovječiti. Fotografije u početku šetaju od ruke do ruke analizira se svaki detalj a onda svoje mjesto nađu u albumu i čuvaju uspomene. Polumatursko veče je prije svega veličanstven završetak devetogodišnjeg školovanja koja se pamti i prepričava. Sa ovom večeri se završava djetinjstvo i nesigurnim ali obaveznim korakom ide se u novi ozbiljniji dio života. Prvi put imaju šansu da biraju školu i razmišljaju o nastavku školovanju u drugim gradovima. Ipak prva drugarstva i prva škola se ne zboravlja po tome se pamti ovaj dio života kaže Ana Marković, koja je i đak generacije.
Nastavnici a posebno razredne starješine vežu se za svoje đake. U nekim slučajevima bolje poznaju njihove probleme, strahove i nesigurnosti od roditelja. Prate njihovo fizičko i mentalno razvijanje i sazrijevanje. Zato profesor Borko Klačar kaže da opet kad bi mogao birati izabrao bi ovaкvu generaciju . To je generacija od 114 svršenih osnovaca koja ima 11 lučonoša.
Svi nastavnici i rukovodstvo škole ponosni su na polumaturante a posebno razredne starješine Zorica Jestrović, Elvira Hrastovina, Mediha Bakija i Borko Klačar.
Ono što je moglo pokvariti ovo prelijepo veče je kiša. Pripremala se cijelo popodno pa su polumaturanti brzo prošli maršutu od svoje škole do Hotela Franca.
Bez obzira na sve polumatursko veče se pamti, baš kao što se pamti I devetogodišnje školovanje .
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=czCtQ6qGDLE
