Pljevaljski vazduh za Ginisa
Za šest mjeseci, tačnije od oktobra prošle do marta ove godine, Pljevaljaci su preko tri mjeseca (97 dana) udisali vazduh prezasićen štetnim PM10 česticama – podaci su Agencije za zaštitu životne sredine!!! Po standardima Evropske Unije (granična vrijednost 50 mikrograma po metru kubnom), broj je daleko veći – 138 dana, ili četiri i po od šest mjeseci. To su najopasniji polutanti koji napadaju respiratorni sistem. Najveća vrijednost PM10 izmjerena je 7. januara – 644 mikrograma po metru kubnom, sedam puta veća od dozvoljene, a ako uporedimo sa standardima EU – gotovo trinaest puta veća od dozvoljene koncentracije!!!
Crnogorski mediji alarmirali su javnost vijestima o zagađenosti podgoričkog vazduha – najveća izmjerena vrijednost PM10 čestica je 219,3 mikrograma po metru kubnom, dva i po puta od propisane norme od 90 mikrograma po metru kubnom.
Normalna je zabrinutost Podgoričana za svoje zdravlje. Neki Pljevljaci su imali negativne komentare „da brinu samo o svom dvorištu“, te da im je lako upozoravati građane kad imaju dnevne izvještaje.
Višednevna zagađenost glavnog grada izazvana požarima, (koja se iz pozicije Pljevalja ne može tako ni nazvati), pružila je dobru lekciju kako treba reagovati na loše stvari, naročito ako se tiču zdravlja.
Uprkos činjnici da su nam izvještaji o zagađenosti dostupni mjesečno, alarmantnost podataka trebala je da pokrene stanovništvo, zdravstvene i prosvetne radnike, inteligenciju da konačno pokažu da im je stalo – da brinu za budućnost Pljevalja.
Međutim, osim izvještavanja lokalnih medija, reakcije su izostale. Lokalni mediji prirodno ne mogu imati moć medija koji pokrivaju državu, ali nažalost ni građani, ni institucije, ni nevladine organizacije, političke partije – nisu se oglasili. Kao da i sami želimo da zatajimo to što nas decenijama truju, što su respiratorna oboljenja i problemi sa sinusima sve učestaliji, što je sve više novorođenčadi i djece oboljelih od bronhitisa, što raste broj kancerogenih oboljenja. Pokušaji da saznamo broj oboljelih od respiratornih bolesti – bili su bezuspješni, doktori kažu da se ništa neuobičajeno ne dešava.
I mi i dalje ćutimo – ima li nas još „iđe u svijet ovakvih“? Pa zar se još treba pitati šta se to dešava sa našim gradom pa nas je iz godine u godinu sve manje? Zar briga za zdravo potomstvo, sve i da imamo odlične uslove za život – nije dovoljna za bijeg iz prašine, vazduha koji iritira, smoga i magle? Utopljeni u nemar, nebrigu i lijenost, zatvaramo oči pred problemima koji nas koštaju zdravlja i života.
Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je da svake godine dva miliona ljudi umre od posledica zagađenja vazduha. Za svako povećanje od 10 mikrograma sitnih čestica u vazduhu, kako tvrde stručnjaci, rizik od prerane smrti raste sa 11 do 17 odsto. Da li je moguće da nas ne dotiče ni jeziva statistika, da smo toliko pali u apatiju, da nas ni briga za zdravlje djece ne može probuditi? Zar ne treba da imamo bar neke olakšice iako smo možda osuđeni da živimo u gradu slijepih i gluvonijemih – koji od države imaju pravo na pomoć?
D. Čolović, Pljevaljske novine
1 коментар
Mamicu im jarecu.