Eksproprijacija je preskupa

Predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja AD Pljevlja Mr Predrag Bošković upozorava:  Eksproprijacija je preskupa

Taman što su uspješno riješili višegodišnji problem zaostalih dugova prema rudarima i ostalim zaposlenima, poslovodstvo Rudnika uglja u Pljevljima suočava se sa novom barijerom koja bi mogla ostaviti prilično velike posljedice ne samo u finansijskom, nego i u pogledu realizacije razvojnog koncepta, odnosno stvaranja uslova za neminovno proširenje proizvodnje. Predsjednik odbora direktora mr Predrag Bošković objašnjava:

„Još pri preuzimanju dužnosti, 2008. godine, zatekao sam blokadu računa zbog neizmirenih obaveza prema radnicima, pa nam je u skladu sa pravosnažnim sudskim odlukama rješavanje tog problema moralo biti u vrhu prioriteta. Već smo u završnoj fazi prevazilaženja još jedne barijere koja se tiče dugovanja poreza i dijela doprinosa, pa smo u saradnji sa nadležnim državnim organima blizu obostrano prihvatljivog rješenja, ali sada naš najveći problem je enormno visoka cijena zemljišta koje je neophodno eksproprisati kako bi se obezbijedile nove površine potrebne za dugoročno stabilnu proizvodnju“.

Pobjedin sagovornik podsjeća da su prošlogodišnje presude povodom naknada za eksproprisano zemljište iz 2001. zaključno sa krajem 2003. godine, ovu kompaniju koštale preko tri miliona eura, što je znatno opteretilo sve segmente poslovanja i faktički dovelo u pitanje elementarnu održivost cijelog procesa. Po tim presudama, za svaki metar kvadratni eksproprisanog zemljišta, Rudnik je dužan da isplati po oko 17 eura, ili čak 16 puta više nego u susjednoj Srbiji, dok je maksimalna cijena u Bosni i Hercegovini dvije i po konvertibilne marke, odnosno jedan euro i 25 centi.

To je neodrživ cjenovnik i država će, čim prije, morati da zaštiti opšti, državni interes u valorizaciji mineralnih sirovina na bitno drugačiji način. U protivnom, neće biti ugrožen samo srednjoročni i dugoročni razvojni koncept pljevaljskog rudnika, nego i svi aktuelni i budući projekti  čiji osnov su mineralne sirovine. Uz sve prateće i dodatne troškove koje ovakve tehnologije zahtijevaju, naročito u oblasti ne samo očuvanja, odnosno zaštite nego i unapređenja životne sredine, novca za ovako enormno visoke naknade za eksproprisano zemljište jednostavno neće imati ko da plaća.

No, uprkos svemu, mr Bošković je uvjeren da bi i tekuća mogla biti jedna u nizu dobrih poslovnih godina bez obzira što je zbog proljećnjeg remonta Termoelektrane, obim proizvodnje bio znatno niži od planiranog, u drugom ovogodišnjem kvartalu. Već narednih mjeseci „minusi“ – kako proizvodni, tako i finansijski – biće nadoknađeni, a pozitivni bilansi gotovo su izvjesni. Sve tekuće obaveze prema zaposlenicima izmiruju se redovno, kompanija je veoma stabilna po svim relevantnim parametrima i tradicija višestrukog porasta potrošnje, u gradu i opštini – kad rudari prime plate, nastavlja se…

Daleko je Kjoto

Kada je Crna Gora u pitanju, nema bojazni da bi i neuporedivo intenzivniji industrijski razvoj na cijelom njenom prostoru, mogao dovesti državu da po evropskim pravilima eventualno plaća penale, ili se nađe na takozvanoj crnoj listi, shodno i tim pravilima i Kjoto protokolu. Što se Pljevalja i rudnika tiče, stvari stoje ovako:

„Dva ključna problema u vezi zagađivanja životne sredine, čiji je posredni ili neposredni uzročnik Rudnik uglja, riješeni su, prema svim procjenama stručnjaka na dobar način“, kaže mr Predrag Bošković. Riječ je o transportu rude prema Termoelektrani, koji je decenijama prolazio gotovo kroz središte grada. Prije više od godinu dana završena je saobraćajnica koja potpuno zaobilazi grad i sve ključne javne puteve, pa je samim tim mogućnost dodatnog zagađenja drastično smanjena.

Takođe je uspješno saniran i kop na lokaciji cementare, na samom obodu grada, pa se već dobijaju obrisi veoma dopadljive, ekološki i estetski održive zelene oaze, tako da uskoro uopšte neće biti ni tragova od nekadašnjeg rudarskog kopa.

izvor, pobjeda.me