Alkohol prerastao u mladalačku radost

Moderno vrijeme namatnulo da nema izlaska bez para

Nekada smo svi željno iščekivali petak veče, sa nestrpljenjem se nadali dobrom provodu, susretima, u glavi razvijali moguće scenarije večeri, djevojke isprobavale odjevne kombinacije i po nekoliko dana, provodili lude noći, iako nismo imali novca, ili tek toliko da platimo ulaz u diskoteku. Da smo mogli prespavali bismo radne i školske dane i živjeli samo za vikend, za večeri u kojima se brige zaboravljaju, kada ljubav zavlada gradom, kada na svijetu postojimo samo mi, omladina. Diskoteke i kafići, do prije nekoliko godina bili su prepuni omladine koja je tu provodila najluđe i najbezbrižnije noći. Danas više nema mjesta za igru i provod bez plaćenih tura pića, promijenila se suština noćnih izlazaka, izjednačena je sa alkoholisanjem, a nezadovoljstvo lošom finansijskom situacijom i nedostatkom perspektive – sve je veće.

Petak veče u Pljevljima nije bio ni nalik noćima od prije nekoliko godina. Na korzou iznenađujuće malo ljudi, malo smijeha i radosti, zamišljena lica kao po naredbi šetaju od fontane do Gimnazije. Muzike iz kafića miješaju se, ima svih stilova, za svakoga po nešto, od tehno-house, roka, do narodnjaka, ali na većini mjesta samo bašte popunjene. Nekoliko godina unazad, u ljetnim mjesecima lokali i bašte bili su prepuni, omladina je čak stajala na ulici uz kafić i pila piće, jer unutra nije bilo mjesta. Do 12 – 1 sat provodili bi se po kafićima u centru, a onda je luda žurka nastavljana u noćnom klubu „Municipijum“ do ranih jutarnjih sati. Danas, omladina sve više napušta Pljevlja u nedostatku radnih mjesta, postajemo sve više grad starih, a nekada čuveni noćni život Pljevalja utihnuo je. Možda će situacija biti bolja kad pristignu studenti.

Na pitanje kako bi opisao sadašnji noćni život u Pljevljima dvadesetšestogodišnji Marko kaže da je finansijska kriza kriva što su Pljevlja izgubila svoje nadaleko prepoznatljivo obilježje.

-Nekada su svi mogli da izađu, da plate piće u kafiću, a danas ima mnogo onih koji ne mogu. Posla nema, preduzeća se zatvorila, mnogi roditelji posle 30, 40 godina rada ostali bez posla, a omladina svoje nabolje godine provodi u kući bezvoljna, bez nade da će se nešto promijeniti. Osim toga, ko god je dobio šansu za zaposlenje u drugim gradovima, ostao je tamo i Pljevlja polako postaju penzionerski grad. Na mlade niko ne misli, pa mnogi i nakon odlaska u penziju opet rade, umjesto da uživaju u penzionerskim danima. Grijeh je mlade ostaviti na ulici ne pružiti im šansu – navodi Marko.

Omladina je jedinstvena u mišljenju da je nedostatak novca i perspektive donio bezvoljnost, gotovo depresiju mladim ljudima, pa je u pljevaljskim kafićima sve manje gostiju.

U baštama „Kameleona“, „Mistika“ i novootvorenog „Macchiata“, stolovi zauzeti; „4 sobe“ uprkos muzici uživo – gotovo prazne. U kafe baru „Del gusto“ terasa puna, uglavnom školarci. Standardno najviše gostiju ima „Cezar“, i početak večeri uz DJ Šminku obećavao je odličan provod. U svim kafićima u centru ranije se omladina mogla dobro provesti uz pjesmu i igru. Danas se time mogu pohvaliti jedino kafe bar „Cezar“ i pokatkad „Municipijum“, na ostalim mjestima izlazak se svodi na „sjedeljke“ i ispijanje pića.

U kafe baru „Del ange“ uobičajeno za petak veče, već u deset sati na terasi nema slobodnih mjesta. Muzika uživo, počev od starih rok hitova do narodnih pjesama i sevdalinki, u toploj junskoj noći razgalila je goste, ili je to pak piće učinilo? Više nije ni čudno, na svakom stolu alkohol, piju mladi, stari, muškarci, žene, naručuju se ture jedna za drugom, konobari jedva stižu… Pa da li nam je stanje baš tako loše kao što se žalimo, ili je došlo vrijeme da u kafiće izlaze samo oni koji imaju novac i za desetak tura pića, alkohola, podrazumijeva se? Izjednačili smo izgleda izlazak i alkohol, a sjećaju se mnogi izlazaka u diskoteci „Bumerang“ kada je piće bilo najmanje bitno za provod, kada nas je bilo mnogo više, kada smo bez alkohola bili veseli, bezbrižni, kada smo za svaki izlazak govorili – ovo je jedan od najljepših…. Oko 11 sati, ulice se sve više prazne, a onda u 11 i 30 iznenađnje – nestaje struja. Na trenutak muk, a onda odliježu zvižduci i vrisak sa raznih strana. Ostaju svi na mjestima, u nadi da će struja brzo doći, „ovo samo u Pljevljima može da se desi“ – čuje se sa strane, drugi razgovaraju o rezultatima utakmica, treći o obavezama koje ih očekuju, ali piće se i dalje naručuje. Nakon desetak minuta, pripiti momci započinju pjesmu, ostali se pridružuju, a pjevač uzima gitaru i provod se nastavlja. Tako su gosti iz ostalih obližnjih kafića imali zabavu. Korzo se brzo ispraznio, policajci i pripadnici interventne jedinice, ažurnije nego inače obilazili su ulice centra grada. I kafići su se polako praznili, oko 1 sat gotovo svi su zatvoreni. U Municipijumu je tek tada počela noć. Nevoljni da se vrate kući rano, mnogi su pohitali u, nekad glavno stecište omladine i starijih, hram uživanja i dobrih žurki. I tako je Municipijum posle dužeg vremena dobio stari sjaj, vratio omladinu pod svoje okrilje, vratio pjesmu i igru do ranih jutarnjih sati.

Subota veče nije se mnogo razlikovala od petka, stolovi u baštama zauzeti, „Cezar“ „krcat“, jedina novina je dobra starogradska i kafanska pjesma tamburaša u tratoriji „Marko Polo“.

Dragana  Čolović „Pljevaljske novine“ 15.6 2012