Kao i svake godine tako i ove najmlađim selekcijama Amaterskog odbojkaškog kluba Rudar podjeljena je oprema.
Kada se jedan sportski kolektiv od osnivanja, a ove godine će biti prsolavljen jubilej 20 godina, nalazi konstantno u vrhu, onda to nije slučajnost. U zajedničkoj ligi sa Srbijom, na MOSI, u Crnoj Gori odbokašice Rudara bile su i ostale klub za poštovanje. Recept za uspjeh izgleda jednostavan, ali mnogi su pokušali pa nisu uspjeli. Pokušali su i drugi da omasove klub da iskoriste ekspanziju ženske odbojke u regionu, ali ne ide. Da bi se došlo do rezultata mora da se uloži mnogo ljubavi, a ako želiš uspjeh moraš se odreći mnogo toga, jednostavno moraš biti 24 sata u odbojci. Smjenjivale su se generacije odlazile igračice u druge klubove kada su postajale dobre seniorke, a klub je ostajao i ostaće. Primjer Nikoline Bajić, Marije Bojović i Milane Rovčanin, dojučerašnjih prvotimki Rudara, koje su uzele titulu sa Budućnosti dovoljno govori o svemu. Istovremeno čestitke ovim odličnim sportiskinjama na zasluženoj tituli.
Priča o uspjehu Rudara, koji je najgledaniji odbojkaški klub u Crnoj Gori u nekoj drugoj sredini ili nekoj drugoj zemlji, ne bi prolašla nezapaženo kod sponzora i onih koji po sili zakona finansiraju sport, ali nekako su se u klubu navikli na to. Nije da nisu pokušavali, ali ako je logično da firme iz Pljevlja finansiraju uspješne klubove iz drugih grdaova, firmama iz Nikšića, Podgorice, Budve…. nije logično da finasiraju klubove iz Pljevalja a bolje je ovdje o tome završiti priču, makar za sada….
U svakom slučaju tradicija nije prekinuta i prije nekoliko dana oko 170 djevojčica, koje aktivno treniraju dobile su opremu.
