Jestrović je rekao da su nudili planinarskim društvima da sa njim upravljaju, ali da niko od njih nije iskazao interesovanje za tako nešto
Umjesto da aktivira skijalište, koje godinama ne radi, lokalna uprava u Pljevljima odlučila je da proda ski-lift na Kosanici i tako brojne građane, ljubitelje zimskih sportova, ostavi bez nade da će jednog dana, ponovo moći da na ovom mjestu s uživanjem provode svoje slobodno vrijeme.
Ski-lift na Kosanici, jedini u Pljevljima, napravljen je početkom osamdesetih godina, a više od deset godina nije u funkciji. Vrijedna oprema propada, a dio je bio i na meti lopova.
Od 1991. godine ski-lift, koji je postavljen na privatnom zemljištu, vlasništvo je opštinskog Centra za sport i rekreaciju. Centar je oglasio njegovu prodaju po početnoj cijeni od 15.224 eura, a zainteresovani ponude mogu dostavljati do 6. februara.
Niko nije htio da upravlja ski-liftom
Direktor Centra za sport i rekreaciju Branko Jestrović kazao je da su oglasili prodaju ski-lifta na osnovu saglasnosti Skupštine opštine, jer nijesu imali finansijskih mogućnosti da ga održavaju, niti ponovo aktiviraju. On je rekao da su nudili planinarskim društvima da sa njim upravljaju, ali da niko od njih nije iskazao interesovanje za tako nešto, iako bi im, smatra on, Opština opremu besplatno ustupila.
Jestrović je kazao da je ski-lift dužine 515 metara, snage motora od 45 kilovata i kapacitetom od 900 skijaša na sat. On je rekao da su dio opreme pokrali lopovi i da se još vodi sudski spor sa osobama koje su prošle zime bile ukrale motor i dio gvozdene opreme koju su najvjerovatnije namjeravali da prodaju u staro gvožđe. Jestrović smatra da ski-lift na Kosanici nije bio efikasan, jer je snijeg sa staza brzo kopnio
Jestrović smatra da ski-lift na Kosanici nije bio efikasan, jer je snijeg sa staza brzo kopnio, s obzirom na to da se nalazila na južnoj strani.
On smatra da rad ski-lifta nije skup i da je mogao biti izmješten na neku drugu lokaciju da je za to bilo zainteresovanih.
„Ski-lift bi trebalo pokloniti nekome…“
Predsjednik Planinarskog kluba “Ljubišnja” Milovan Maksimović, pak, tvrdi da im niko iz Opštine nije nudio ski-lift, kojim je nekada upravljao jedinstveni Planinarsko-smučarski klub “Ljubišnja”, i smatra da treba prekinuti postupak prodaje.
„Ski-lift bi trebalo pokloniti nekome koji bi ga premjestio na Crni vrh ili neku drugu lokaciju. Od njegovog aktiviranja svi bi imali koristi, jer 15.000 eura koliko se prodaje Opštini ne znači mnogo. Prodaju ga po cijeni starog gvožđa, a mi ga više nikada za te pare iz starog gvožđa ne možemo nabaviti“, kaže Maksimović, koji je, inače, instruktor skijanja.
Planinarski klub, kaže on, je spreman da pomogne kako bi se aktiviralo neko skijalište u gradu, jer bi to značilo mnogo za mlade, koji bi umjesto u kafićima vrijeme provodili na svježem vazduhu.
Kao moguće lokacije na koje bi se izmjestio ski-lift Maksimović navodi sjevernu stranu Crnog vrha na Kosanici, koja je ako se izuzme Ljubišnja idealna za te namjene, kao i u dolini Bakrenjače, odnosno Velikom Bogiševcu.
Pljevlja bi imala koristi od prodaje ski-lifta
On smatra da bi vlasnik skijališta mogla da bude Opština ili Turistička organizacija Pljevlja.
„Pljevlja nemaju uređeno skijalište i lokalna uprava bi trebalo da obustavi postupak prodaje ski-lifta. Ako to ne urade, smatram da su veliki grešnici i ne vode računa o zdravlju i interesima svojih sugrađana, koji umjesto na snijegu, svoj raspust i odmore provode uz televizore i Internet. Opština ima mogućnosti da to uradi i bolje je da ga pokloni nekome ko bi ga stavio u funkciju nego da ga proda za male pare, jer bi od toga koristi imali građani Pljevalja“, kaže Maksimović.Nabavku žičare finansirao je pljevaljski Rudnik uglja
Početkom 2002. godine na mjestu zvanom Popova njiva u blizini manastira Svete Trojice bio je postavljen mini ski lift dužine 120 metara, ali odavno ni on nije u funkciji.
Nabavku žičare finansirao je pljevaljski Rudnik uglja koji je kako je tada saopšteno za te namjene izdvojio 30.000 maraka, a lift je bio predat na upotrebu Smučarskom klubu “Ljubišnja”.
Planinari traže obustavu prodaje
Jedan od osnivača Smučarskog kluba “Ljubišnja” u Pljevljima Milika-Najo Popović, iznenađen je namjerom Opštine da proda ski-lift i smatra da postupak prodaje treba prekinuti.
„Kako su krenuli, neću se iznenaditi ni ako prodaju i stadion u Pljevljima. To su nelogičnosti i iz Opštine nikoga sa strane nisu konsultovali da li je dobro da tako nešto urade“, kaže Popović.
Umjesto, kaže on, da konačno aktivira neko od skijališta u Pljevljima kako bi djecu izveli iz grada, koji je jedan od najzagađenijih, Opština se odlučila da proda ski-lift.„Kako su krenuli, neću se iznenaditi ni ako prodaju i stadion u Pljevljima“
„To pod hitno treba prekinuti i povesti javnu raspravu ili formirati komisiju koja bi predložila lokaciju na koju bi trebalo izmjestiti postojeći ski-lift. Od prodaje Opština nema koristi, a od aktiviranja skijališta građani bi i te kako osjetili blagodet“, smatra Popović.
On je podsjetio da su stotine Pljevljaka naučile da skijaju na Kosanici, a da sadašnje generacije nemaju gdje to da nauče.
Prije nekoliko godina bila je aktualizovana priča o izgradnji eko sela Kosanica, u okviru kojeg bi se gradile i ski-staze na Crnom vrhu, ali u posljednje vrijeme o tom projektu niko ništa ne govori. Taj projekat, kako je tada isticano, uvršten je u pet strateških projekata u opštini Pljevlja.
Govoreno je i da se stara žičara na Kosanici dislocira na padine Crnog vrha i služila bi kao bebi ski-lift za amaterske staze, s obzirom na to da ova žičara ne može da pokrije tu stazu čitavom dužinom.
izvor, Goran Malidžan vijesti.me





4 коментара
Skijanje 80-tih godina na Kosanici je jedna od najljepsih stvari koje pamtim iz djetinjstva… Svaka čast Maksu i Naju a i svima ostalima koji i po ljudskim i po mnogim ostalim vrednostima stoje iznad tih pljevaljskih svemoćnika koji bi taj ski-lift prodali za jednog polovnog BMW-a… ili sl. …. Sramota za ljude koja svojoj djeci više žele ulicu nego sport, druženje i sve one pozitivne stvari koje donosi skijanje…. Jedva sam čekao zimski raspust i svakodnevni odlazak punim autobusom do Kosanice… To su bili dani…!!! . Inače mene su ti isti ljudi i učili da skijam i da postanem ono što jesam… Beskrajno im hvala….
Uz veliki pozdrav iz Beograda …. Profesor Fizičkog vaspitanja Aleksandar Čović
NIJE SVE IZGUBLJENO, I PRODAJA LIFTA NIJE JOS GOTOVA STVAR
Vrh je taj lift bio, zaista, i vrh je bilo zezanje tih zima. I ja sam tamo naucio skijati.
Skupimo se gore na autobuskoj u osam, i zapalimo onim krsh rudnickim busem. Uvijek tu ima neka ekipa koja provaljuje, zabavlja raju, proleti do gore ko dlanom o dlan…. ma ekstra je bilo tih nekoliko zima sto sam zakacio, dok sve nije stalo.
Mene je Makso naucio da skijam, i pored loseg talenta, proskijah nekako, i sad kao picim bord (kolko mi tanak standard i velika skupoca u ovoj zabavi dozvoljava). Tad je bilo sve dzabe. Litf se cini mi se placao neku sicu, ko sad da popijes pivo u kafani. Sve ostalo fraj.
Tacno je to da je staza bila u prisojnoj strani, sto je bilo jako nepovoljno. Stalno smo kuburili sa snijegom. Tako, ako bi se to vaspostavilo, mora da se rotira sa te padine.
I konacno, sranje je sto i ovi sad novi klinci nemaju to. Zaista su na gubitku, slazem se sa gornjim komentarima. Kako sam ja dobre uspomene pokupio sa tog skijanja, to je cudo.
Srdacan pozdrav!
A sta bi sa projektom Eko Kosanica.Dje nestade dva milona eura donacija za skijaliste i jezero.Samo Rockfeler Fondacija dala pola miloona eura, a ostele firme ni broja se ne zna.
Sta bi sa eko selom na vrhu brda.Posjekose se borovi i probi put do vrha, postavi nekakva kucica i lutka na kojoj lovci vjezbaju gadjanje??
Sta bi sa NVO „EKO KOSANICA“??