U skladu sa modernim trendom najnovijeg obračunavanja aktuelnog crnogorskog režima sa sopstvenim duhovnim i moralnim vrijednostima, istorijom, tradicijom i bićem svog naroda, svakako, neće biti na odmet ni malo podsjećanje na rane radove aktuelne lokalne vlasti u Pljevljima. U golemoj želji da se dodvore svojim koverta gospodarima iz Podgorice, stalno očekujući veće mrvice sa stola, u sprovođenju tog strašnog nauma časa nisu časile ni pljevaljske „lokal-patriote“ iz DPS-a. Čak su i prednjačili, zdušno i obilato potpomognuti partnerima iz Bošnjačke stranke i Socijaldemokrata.
Čim su 2014. godine, uz pomoć koverte i fantoma iz biračkog spiska, postali vlast, misleći da se nešto pitaju (i da ih pitaju drugovi odozgo), slavodobitno su najavili obračun sa prošlošću. U cijelom galimatijasu „razvojnih“ ideja i projekata od kojih su Pljevlja trebala da procvjetaju kao nikada do tada, prvo je postavljeno pitanje obračuna sa Kraljom Petrom I oslobodiocem. Naime, za one sa kraćim pamćenjem podsjećanja radi, još prije pobjede na lokalnim izborima, gospodin Filip Vuković je najavio da treba promijeniti ime glavne ulice u Pljevljima. Tu „naprednu“ ideju, objeručke je prihvatio, sada već bivši predsjednik opštine, Mirko Đačić, istini za volju, na nešto drugačiji način.
Uzaludu se nadajući da će, posle dvostruke pobjede u Pljevljima, Gospodar odriješiti svoju pozamašnu kesu i poslati po koji groš i za nas, gospodin Đačić je na početku svog kratkotrajnog, drugog mandata, naumio da glavnu ulicu prvo adaptira, rekonstruiše, izgradi, dogradi ili kako god pa tek onda da joj promjeni ime. Prije početka prekopavanja, bez projekta i građevinske dozvole, najavljen je završetak radova kosmičkom brzinom, za nevjerovatnih sto dana. Doduše, to je bilo u jeku predizborne kampanje. Na žalost, posle četristo dana, centar grada i dalje liči na Berlin 1945-te. Samo kašnjenje radova i ne bi bilo toliko strašno, da se ne radi i o pogrešnom (ob)računu sa Kraljom Petrom. Naime, predviđeni iznos novca građanki i građana Pljevalja za ovaj posao, sada je već izvjesno, biće premašen višestruko. A da ne pominjemo projekat, po kom se „ni ekser nije zakucao“ i reviziju istog, za koji je zaludu bačeno tričavih sto hiljada evra. Ima se, može se, rekli bi zli jezici.
Da tragikomedija oko glavne ulice u našem gradu bude još veća, evropske arhitekte i graditelji širokih shvatanja, ne obračunavaju se samo sa Kraljem, dvostrukim oslobodiocem, već i sa drvoredima lipa koje posjekoše bez imalo razmišljanja. Ono što prvo pada u oči, kada se prošeta gradilištem, jeste surovo popločavanje bez ostavljenih mjesta za nove sadnice. Upućeni kažu da će nekadašnje lipe biti zamjenjene žardinjerama sa nekakvim ukrasnim žbunjem. Tako valjda, tamo oni, razumiju ekologiju i poglavlje 27. Kada uskoro neće biti građana, šta će nam i drveće.
Novom predsjedniku opštine i bivšem menadžeru, ni krivom ni dužnom, zapala je sada u dio nezahvalna dužnost, da uz punu kooperativnost sa vladom Duška Markovića (a ne kao njegov neposlušni prethodnik) dovrši razvojne projekte „kolosalnih razmjera“. Da možda u Dom kulture useli i neku instituciju kulture posle dvanaest godina, da ulice koje nazivaju „urađenim“ završi, kako se ljudima ne bi izlivale fekalije u kuće, da raskrsnica kod autobuske ne bude komplikovanija za saobraćaj od kružnog toka na Slaviji, jer nije urađena u skladu sa projektom, da konačno počne probni rad famoznog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, da riješi problem mosta u Židovićima koji vodi „od nigdje ka nikuda“, da na Dan državnosti konačno pusti vodu u fontanu… Drugi blok TE, toplifikaciju, cementaru, aerodrom, bazen i ostalo ne mora završavati. Neka ih samo započne u ovom mandatu pa ćemo lako.
A daleko najteži zadatak, za novog predsjednika opštine i njegove saradnike, kada se konačno završi glavna ulica i zasade žbunovi u žardinjere, biće da smisle i novo ime. Pa neće valjda lokalni DPS dozvoliti da premijer ili predsjednik države lično, svečano otvaraju ulicu sa imenom tamo nekakvoga srpskog kralja čija je vojska dva puta okupirala Pljevlja! Do juče i sam Srbin, vrsni omladinac Novaka Kilibarde, aktuelni prvi čovjek opštine će sada morati da se ponaša u skladu sa stavovima glavnih inženjera rasrbljavanja Crne Gore. Neka se zove ako treba i Obrada Miša Stanišića ili Miraševa (daleko bilo), samo ne po kralju „agresoru“!
Šalu na stranu, ali igrati se nije sa najnovijim naumima autokefalne Crne Gore, što bi rekao Milo Đukanović. Nećemo valjda dozvoliti mi, Pljevljanke i Pljevljaci, ako nas ima, da nam trajno mijenjaju svijest, da nam zatiru sjećanje na slavne ličnosti našeg naroda i istorije. Radili su bez projekta, bez građevinske dozvole, prekopavali, sjekli i popločavali, vježbali arhitektonska znanja do mile volje, ali neka nam ne diraju Kralja dvostrukog oslobodioca. Slavni Petar I se nije predavao ni kada su na njega zvjerski kidisale dvije silne carevine pa neće ni ovaj put, pred Milom, Duškom i Mirašom. „No pasaran“, rekli bi Francuzi. Neće proći.
POKRET ZA PLJEVLJA
