Da se Crna Gora nalazi u alarmantnoj situaciji, sa spiralom zarobljenih institucija i kriminala govore svakodnevna ubistva, miniranja automobila i drugih objekata. Novi dan – nova bomba. Najnoviji slučaj aktiviranja bombe ispred kuće Seada Sadikovića, novinara Vijesti, ide i korak dalje – direktan je udar na novinarsku profesiju, integritet i slobodu mišljenja i izražavanja. Ostaje da institucije, ovakve kakve su, daju odgovor. Očekuje se – hitan. Međutim, nešto je teško povjerovati da je slučajnost u pitanju. Sadiković je prepoznat kao jedan od najboljih novinara u Crnoj Gori, a njegova kritičnost prema stanju u društvu i prema onima koji su najodgovorniji za takvo stanje, sumnjamo, može biti i dovoljan razlog za slanje ovakve poruke u mafijaškom maniru. Zar je potrebno reći, svi u Demokratama najoštrije osuđuju ovakve sulude postupke i pozivamo nadležne organe da što prije preduzmu neophodne radnje na utvrđivanju nalogodavaca i izvršilaca ovakvog čina.
Kada institucije sistema zaćute, obično progovore detonacije na ulicama. A šta smo imali samo u posljednjih desetak dana? Umjesto da se država u okviru svog pravosudnog sistema obračuna sa kriminalcima, ona jednu grupu štiti i legitimiše, dok se druga umjesto u sudnicama, međusobno obračunava po ulicama. Sudijski čekić pravde zamijenili su pištolji, a oni koji ih nose dijele pravdu na svoj način. Nažalost, država dramatično tone u sukobu kriminalaca, kao i pogibijama običnih ljudi na ulicama i to sve prolazi bez javne odgovornosti.
Sve što se danas dešava na našim ulicama posljedica je duboke institucionalne i ekonomske krize, kao i trodecenijske autoritativne vladavine koja za rezultat ima nasilje i kriminalno ponašanje u društvu. Nijedna osiona i manipulativna vladavina ne donosi stabilnost, nego nestabilnost, jer je svaki novi dan velika nepoznanica. Ako državni vrh ide na svadbe zajedno sa mafijom, onda ne treba da čudi bujanje kriminala na ulicama. Nije problem što je ovdje neko zatajio, nego je suština problema što mafija naglas diktira obrasce i potčinjava državu. Ovo nije stvar nečije neefikasnosti, nego sistemski zarobljene države u kojoj je razoren pravni sistem i stvoren snažan podsticaj za nasilje. Nažalost, danas je Crna Gora u raljama nekolika tajkunskih ortakluka koji joj ugrožavaju mir, sigurnost i ugled. Dok se god ne oslobode institucije i ne uspostavi efikasan, nezavisan i stručan pravosudni aparat, nema efikasne i odgovorne borbe protiv kriminala.
Aktuela Vlada sa jednocifrenom podrškom građana, što i nije čudo, ponavlja ispraznu priču da je Crna Gora mirna i stabilna zemlja. O miru svjedoči činjenica da danas parkirati vozilo u javnoj garaži ili popiti kafu u nekom od kafića predstavlja rizik. Da li je to ta sigurnost koju Đukanović nudi? Čim je istakao kandidaturu, kriminalni klanovi koje je porodila njegova politika su se okuražili, digli glavu i pokazuju moć! Dakle, upravo je on, sam po sebi, takav kakav je, najveća nesigurnost za građane i za njihovu djecu. Glas za njega znači glas za škaljarski, barski, kavački, beranski, mojkovački, budvanski, hercegnovski i svaki drugi klan u Crnoj Gori.
Hobotnica Đukanovića i Markovića je toliko uznapredovala da se svi pipci ne mogu kontrolisati i za očekivati je da se u budućnosti, ukoliko ne dođe do brze smjene vlasti, dalje pogorša bezbjednost u državi. Zato, promjena vlasti u Crnoj Gori nije samo pitanje ekonomije i politike, već je to pitanje mira i stabilnosti.
dr Valentina Minić, poslanica Demokrata
