Priroda teži ravnoteži. Ova izreka i prirodni zakon su potvrđeni više puta svugdje u svijetu, pa tako i u rudarskom gradu Pljevljima.
Nekadašnji otvoreni basen Rudnika uglja Pljevlja u mjestu Borovica, ostavljen je prirodi da učini svoje, nakon eksploatacije lignita. Ljudski zakoni su predvidjeli obavezu da se izvrši rekultivacija i vraćanje u približno prirodno nekadašnje stanje. Ljudi napravili zakon, ljudi i zaobišli zakon. Na sreću, tu je priroda i njene zakonitosti, koje svoju nadležnost i ulogu ne zaboravljaju.
Tako i nastade Borovičko jezero.
Borovičko jezero je nastalo nakon završetka iskopavanja uglja u borovičkom basenu, prije oko 15 godina. Površina jezera je oko 22 ha, a dubine je od 1 m do 40 m. U jezero se ulivaju dva potoka Ljućanik i Smrdan, ima dosta i podzemnih izvora sa kvalitetnom vodom. Iz jezera voda se odliva u rijeku Vezišnicu i velike je snage pri izlasku. Površina oko jezera je nekultivisana i talasasta, obrasla trskom u priobalnom pojasu. Trenutno se borovičko jezero koristi za ribolov (jer je bogato ribom), kao i za kupanje i rekreaciju na vodi. Ovaj prostor ima veliki kapacitet da u budućnosti bude veliko izletište Pljevljaka, kao i stjecište sportskih ribolovaca.
Zanimljivost je da su u tom jezeru lovljene krupne potočare. Jednu takvu je ulovio poznati pljevaljski ribolovac Dejan Milanović, prije 5-6 godina, koja je težila tačno 9,00 kg (0,92 cm dužine). On je ovu kapitalnu pastrmku prevario na vještačku ribicu, ručni rad Peco. Predpostavlja se da su ove pastrmke izašle iz rijeke Vezišnice, jer je ona vremenom postala mala za njih.
U jezeru sada postoji više ribljih vrsta, a najviše klena, babuške, zatim šarana, grgeča, pastrmke, krkuše, gaovice, nerasta. Neke riblje vrste su ubacivane iz drugih jezera: krap i grgeč iz Skadarskog jezera, šaran divljak i šaran golać iz Bilećkog jezera, babuška iz Zminjičkog jezera sa Njegovuđe. Neke riblje vrste su same došle u ovo jezero, kao što je klen, gaovica i pastrmka, koje su preko potoka koji otiče iz jezera u rijeku Vezišnicu našle put do svog novog staništa.
Priroda čini svoje. Ptice selice svake godine posjećuju ovo jezero. Kroz ptičiji izmet su donešeni i nastanjeni novi stanovnici jezera, školjke, koje su preplavile priobalni pojas ove akumulacije. Ova školjka je izvrsna za ishranu šarana, koji brzo rastu i napreduju u ovom jezeru. Bijela riba se namnožila u velikom broju, pošto za sada nemaju ozbiljnijeg predatora, izuzev poneke pastmke i vidre. Možda bi ovom jezeru falio neki policajac, poput štuke ili smuđa, kako bi uravnotežio populacije određenih invanzivnih vrsta riba poput babuške, klena i grgeča. O tome u budućem periodu treba razmisliti, kako zbog prirodnih zakona i lanca ishrane, tako i zbog povećavanja atraktivnosti ove ribolovne vode i za ljubitelje varaličarenja.
U svakom slučaju, Borovičko jezero predstavlja buduću oazu sportskih ribolovaca, jer je, iako neplanski nastalo, ipak prirodno ispunjeno, vodom i životom. Ovaj novi ekosistem treba sačuvati kao takav i unaprijediti ga, kako bi postao još atraktivniji za sportske ribolovce.
autor, Vaso Knežević
