Sekretar Sekretarijata za privredu Toma Knežević upozorio na nelogičosti zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda
Predsjednik opštine osnovao je 2008. godine komisiju za procjenu štete, na osnovu Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda, koji je prestao da važi 2007. godine. Zadatak Komisije bio je procjena šteta od požara, zemljotresa, poplava, sniježnih lavina, suša, saobraćajnih udesa, rušenja brana, epidemija i drugih situacija kada su ugroženi životi građana i prouzrokaovana šteta većeg obima. Iako je opštinska Komisija nastala na osnovu nevažećeg Zakona, i imala zadatak procjenu štete u 2008. godini, nastavila je sa radom sve do danas, i procijenjivala štete po godinama, od čega je Komisija za procjenu šteta Vlade Crne Gore po zapisnicima opštinske komisije izvršila isplate u iznosu od 10 do 20 procenata od procijenjene štete, ali bez eksplicitne zakonske norme za obavezu isplate, već na ime pomoći oštećenima iz tekuće rezerve državnog budžeta.
Iz svega ovoga jasno proizilazi da u ovoj oblasti pravni vakum.
Sekretar Sekretarijata za privredu Toma Knežević smtra da Važeći Zakon o zaštiti i spašavanju, takođe obuhvata skup mjera i radnji koje se preduzimaju u cilju otkrivanja i sprečavanja opasnosti od prirodnih nepogoda, požara, tehničko-tehnoloških nesreća, biološko-hemijskih i nuklearno-radijacijskih kontaminacija, ratnih razaranja i terorizma, epidemija, biljnih i stočnih zaraza.
-Međutim ovdje nema izričite zakonske obaveze Opštine za formiranje ovakve komisije, kao što je to predviđao stari Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda. Jedino, tu pravnu mogućnost vidim ukoliko bi se prihvatilo šire tumačenje Zakona o zaštiti i spašavanju, gdje je normirano da Opština, u ostvarivanju prava i obaveza u ovoj oblasti, donosi plan zaštite, a takav plan predvidi formiranje ovakve komisije – kazao je Toma Knežević, Sekretar Sekretarijata za privredu opštine Pljevlja.
On dodaje da objašnjenje za mnoštvo nejasnoća mnogi vide u činjnici da je tadašnje Ministarstvo unutrašnjih poslova bilo obrađivač nacrta novog Zakona, pa je predlog Zakona otišao na Skupštinu bez konsultacija zainteresovanih subjekata koji ga sprovode: drugih državnih organa, jedinica lokalnih samouprava, privrednih društava, preduzetnika, NVO sektora i drugih pravnih i fizičkih lica.
Takođe, Pojašnjava da je interesantno, što novi Zakon ne supsumira rizike nastalih šteta od divljači, tako da se dotatno pravno komplikuje pravna situacija po zahtjevima oštećenih lica u tim slučajevima.
–Na primjer 03.12.2011.god u selu Lever Tara, na području NP „Durmitor“ nastala je šteta od divljači domaćinu Slavku Roćenu. On je telefonskim putem u nedjelju 04. decembra, preko susjeda, obavjestio Sekretarijat za privredu o nastaloj šteti. Nakon toga, sekretarijat je obavjestio šefa lovočuvarske službe, koji je tvrdio da je praksa dosadašnjih godina, da se lica koja su pretrpjela štetu obrate opštinskom organu nadležnom za poslove privrede radi formiranja komisije koja ima za zadatak utvrdjenja činjeničnog stanja, kako bi zapisnik o procjeni nastale štete bio proslijeđen nadležnom Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja na isplatu procjenjene naknade. Nakon ovoga, obavješten je i Sekretar Lovačkog društva Pljevlja, koji je osporio nadležnost procjene šteta od divljači u prostorima ingerencija nacionalnog parka. Obzirom da je u pitanju šteta od divljači, smatram da ovu oblast u potpunosti uređuje Zakon o divljači i lovstvu iz 2008.god. Taj zakon u osnovnim odredbama uređuje gazdovanje sa divljači kao prirodnim bogatstvom i dobrom od opšteg interesa, reguliše da je divljač u državnoj svojini, te da kao takva uživa posebnu zaštitu, a daje upućujuću normu da se Zakon odnosi i na zaštićena područja ako Zakonom nije drugačije propisano. Zakon propisuje i da nadležno Ministarstvo, izmedju ostalog vrši poslove procjene štete koju prouzrokuje zaštičena divljač. Po zakonu korisnici lovišta procjenjuju štete od divljači i na divljači, obezbedjuju naknade štete od divljači i na divljači., a data im je dužnost da preduzimaju mjere na sprečavanju štete koju divljač može prouzrokovati ljudima i imovini. Konačno regulisano je da je za štetu koju pričini divljač odgovoran korisnik lovišta, kazao je Knežević
Ulje na vatru dodaje Zakon o nacionalnim parkovima iz 2009 god.,koji je regulisao pravo na naknadu štete vlasnika nepokretnosti kome se ograničava pravo korišćenja i raspolaganja nepokretnostima mjerama zaštite koje se odnose i na štete od divljači. U svijetlu ove činjenice kao i da su Privremenim planom gazdovanja lovištem Pljevlja, utvrdjene njegove granice, van kojih se desio pomenuti akcident, Knežević je mišljenja da su ove vrste štete, procjene i isplate u nadležnosti JP Nacionalni parkovi, ili njihovog resornog Ministarstva, gdje je i proslijeđen zahtjev mještanina iz Lever Tare. Međutim, sa druge strane kao i uvijek nema odgovora, pa se može postaviti pitanje da li JP Nacionalni parkovi koristi samo prednosti i povoljnosti lokacije bez preuzimanja društvene odgovornosti.




