Igor Ivanović ne razmišlja o odlasku iz Pljevalja
Rijetko je koji igrač za pola godine nastupa na prvoligaškoj sceni izazvao toliko pažnje kao Igor Ivanović. Došao je u Rudar prošle zime neprimjetno, kao odbrambeni fudbaler i kao brat, tadašnjeg desnog beka Pljevljaka i igrača sa najviše trofeja osvojenih u Crnoj Gori, Bojana Ivanovića. Ivanović je počeo seniorsku karijeru u Zori iz Spuža 2008. godine, godinu nakon toga igrao je za Kom, a potom za Iskru odakle je došao u Pljevlja. Prošle sezone igrao je kao amater, a Nebojša Vignjević odmah je primjetio njegov raskošni talenat i sedam puta bio je starter i jednom ušao u igru sa klupe. Ove sezone potpisao je trogodišnji ugovor sa Rudarom, a kako sada stavri stoje postoji mogućnost da se toliko ne zadrži u gradu podno Ljubišnje. Sedam golova, šest u prvenstvu i jedan u Kupu, pet asistencija i dva dosuđena jedanaesterca nad njim, kao i opšti utisak privukli su pažnju menažera koji posluju sa inostranim klubovima. Strateg Pljevljaka Dragan Radojičić koristio ga je kao napadača iz drugog plana i u toj ulozi Ivanović se sjajno snašao.
–Istina je da sam imao nekoliko poziva i da se menadžeri raspituju za mene, ali ja sam ih slao na adresu kluba. Svi moji planovi isključivo su vezani za Rudar, a klub će odlučiti o svemu ostalom. Želja mi ja da se i ja okitim sa Rudarom duplom krunom. Znam da nam to nije cilj, cilj nam je izlazak u Evropu, ali borićemo se do zadnjeg kola da osvojimo trofeje. Mislim da će trka sa Budućnosti, bez obzira što mnogi misle da će nakon pet proljećnih kola biti jasnija slika na tabeli, biti aktuelena do poslednjeg kola. No i Mogren i Zeta su blizu i ne treba ih otpisavati. Slagao bih kada bih rekao da nisam zadovoljan svojom igrom, ali sam svjestan nedostataka koje moram da ispravim, kako bih podigao svoju igru na veći nivo. Ipak najvažnije mi je da se uklopim u tim i da budem jedna od timskih poluga na putu do trofeja, kazao je ovaj dvadestjednogodišnji fudbaler Rudara.
