Zahvaljujući nastavnici engleskog jezika Aleksandri Pejović i profesoru geografije i istorije Pavlu Čoloviću desetoro učenika Osnovne škole iz pljevaljskog sela Mataruge, ove godine prvi put je boravilo na moru. Od 18. do 24. juna u Ulcinju su boravili učenici sedmog i devetog razreda kao i jedna učenica koja je prošle godine završila osnovnu školu u Matarugama, a ranije nikada nije išla na more.
Aleksandra kaže da je ideja je potekla od njene ujne Slađane Vukčević, koja je besplatno ustupila apartmane kada je čula da djeca do sada nikada nisu vidjela more.
Aleksandra i Pavle su o svom trošku svojim kolima djecu prevezli do mora i nazad do kuće, preuzeli brigu o njima i snosili dio troškova ishrane.
Aleksandra i Pavle su srećni što su djeci priredili trenutke radosti nagradivši ih za marljivo učenje i dobro vladanje u školi, a ovaj plemenit čin dvoje mladih profesora ostaće u trajnom sjećanju njihovih učenika.
Njih dvoje sa oduševljenjem prepričavaju utiske, ističući prije svega da su djeca bila veoma dobra, poslušna i da sa njima nisu imali nikakvih problema.
Aleksandra očekuje da će sličnu akciju uspjeti da organizuju i naredne godine, jer među učenicima te škole ima još đaka koji nijesu ljetovali na moru.
-Čim sam Pavlu prenijela ujnin predlog, Pavle se odmah složio da o našem trošku povedemo djecu na ljetovanje. Bilo je zaista divno tih šest dana, djeca su bila dobra, uživala su na plaži, ringišpilu, vozili su se na skuterima, uveče su išli u grad, ističe Aleksandra.
Ona je rođena u Ulcinju, ali je prije četiri godine, nakon što zaposlenje nije mogla da nađe u svom gradu, došla u Pljevlja rodni grad svoga oca, gdje se zaposlila u soeskoj školi u Matarugama.
Aleksandra je zadovoljna poslom koji obavlja i planira da ostane u ovoj sredini, koju sve više napuštaju mladi i obrazovani ljudi.
Tvrdi da nikada seosku školu ne bi mijenjala za gradsku i ne žali što je napustila rodni Ulcinj.
Većina djece naučila da pliva
Boravak na primorju Pavle je iskoristio da većinu djece nauči da plivaju.
-Riječima se ne može opisati njihova radost kada su ugledali more. Na početku ih je bilo strah, nisu smjeli dalje iz plićaka, međutim, uspio sam da ih ohrabrim, oslobodili su se i naučili da plivaju. I Aleksandra i ja smo dosta vezani za djecu. Na sve načine oni se trude da opravdaju našu naklonost i zadovoljstvo nam je što smo im priredili lijepe trenutke. Veliku zahvalnost dugujemo Aleksandrinoj ujni, bez koje ne bismo otišli na ljetovanje, kaže Pavle.
www.vijesti.me
