Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore odbilo je zahtijev za dobijanje dozvole o privremenom boravku u Pljevljima sedmorici sveštenika Srpske pravoslavne crkve. Njima i njihovim porodicama, kao i za nekoliko monaha i monahinja prijeti deportacija iz Crne Gore.
MUP je odbio zahtijev za privremeni boravak protojerejima Ognjenu Perkoviću, Nikoli Oliću, Milanu Stojiljkoviću, Saši Janjiću, Darku Joviću, Borivoju Pantiću i arhimanditu Leonidu.
Osim odbijenice ono što je degutantno je razlog zbog čega su odbijeni. U obrazloženju stoji da nisu dostavili valjani dokaz o postajnju Srpske prvoslavne crkve u Crnoj Gori. Zahtjev je, kažu u MUP-u, morao biti odbijen jer nije ispoštovan Zakon o vjerskim zajednicama. Zakon na koji se poziva MUP donesen je 1977 godine i kaže da osnivač neke vjerske zajednice dostavi podatke, najmanje petnaest dana od vremena osnivanja.
–Kako podnosilac zahtijeva i u naknadno omogućenom roku nije dostavio ispravu kojom bi prijavljivanje vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije shodno Zakonu o pravima i položaju vjerskih zajednica dokazao, niti je istu po službenoj dužnosti uspio pribaviti, to podnosilac nije mogao dokazati opravdanost zahtijeva za privremeni boravak, kaže se u saopštenju koji je potpisao načelnik Područne jedinice Pljevlja Miomir Borović.
Na kraju postavlja se logično pitanje kome sve ovo treba, zbog čega je ministar Ivan Brajović naložio donošenje ovakvog rješenja, pred najveće crkvene praznike i najradosniji hrišćanski praznik, Božić. Većina uvaženih Pljevljaka koje smo kontaktirali smatra da neko želi Pljevlja da vrati u mračne devedesete, jer skoro nikada u istoriji grada nije bio bolji odnos dvije najveće vjerske koncesije u Pljevljima. Redovno su sveštenici išli u Islamsku zajednicu na čestitku Bajarma, kao i hodže na čestitku Božića i Vaskrsa. Osim toga jedni drugima su bili gosti na Svetosavskoj, odnosno Bajramskoj akdemiji. Nerijetko građani su ih mogli vidjeti na ulici ili u lokalu, kako prijateljski ćaskaju. Mnogi su mišljenja da je ovo bacanje prašine na važne životne teme, jer je u gradu sve prisutnija namaština. Sve su češće blokade računa lokalne uprave, a od opštinskog budžeta zavisi egzistencija preko 1 000 porodica. Osim toga od Nove Godine, kako sada stavri stoje, slijedi proces pripajanja Rudnika uglja i EPCG, a pominje se da će sjedište kompanije biti u Nikšiću. što znači da Pljevljake očekuje ekonomski neizvjesna 2012. godina.
Crkvena opština Pljevlja pripada Mileševskoj eparhiji
Inače sveštenici i monasi kojima je odbijen zahtijev za privremeni boravak nemaju državljanstvo Crne Gore, mada u Pljevljima većina njih vrši službu više od 10 godina. Nekima od njih su se djeca rodila u Pljevljima gdje idu i u školu. Svi su državljani Bosne i Hercegovine i Srbije. Crkva i crkvena opština, u Pljevljima pripadaju Mileševskoj eparhiji čije je sjedište u Prijepolju, a u njenoj nadležnosti je jugozapadnio dio Srbije (Prijepolje, Nova Varoš, Priboj, Sjenica..), Srednje Polimlje i Potarje. Ova eparhija je obrazovana 1992. godine, a do tada Pljevlja su pripadala Dabrobosanskoj mitropoliji, koja je zahvatala širi dio teritorije, do Višegrada. Za vrijeme fašističke okupacije Pljevalja i Crne Gore sve srpske crkve, po nalagu okupacionih vlasti, su bile pod jurisdikcijom Cetinja. Inače osim Srpske pravoslavne crkve nije nam poznato da postoji još neka vjerska hrišćanska zajednica pravoslavne orjentacije u Pljevljima. Inače u Pljevljima na poslednjem popisu 24 346, ili 79.08 proceneta, građana se izjasnilo kao pravoslavci.
Uložena žalba
Pravni zastupnik sveštenika advokat Josif Mićković rekao je da je ova odluka nepravedna da u pljevaljskom kraju neće biti službi u hramovima i da će narod nekon nekoliko vjekova ostati bez sveštenstva.
–Očigledno je da da se pogrešno tumače propisi člana 2 Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica. Može se izvesti zaključak da se ovi propisi odnose samo na novoosnovane vjerske zajednice koje su građani imali namjeru osnivati prije donošenje ovog Zakona. Naravno odredbe ovog Zakona ne mogu se primjenjivati na vjerske zajednice koje su osnovane prije ovog Zakona, pogotovo ne na one koje su osnovane vijekovima prije, kao što je to slučaj sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kazao je Mićković koji je danas predao žalbu na ovo rješenje. Mićković očekuje da se žalba usvoji.
–Ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović nema valjane dokaze za tvrdnju da Srpska prvoslavna crkva u Pljevljima ne postoji, kao ni osnova da od sveštenika traži da to dokazuju, kazao je Mićković.
Ako ne idu u crkvu ordenje je dokaz da crkva postoji
Veliki broj vjernika juče je obilazio crkvu Svete Petke, sveštenici su umirujućom pričom sa vjernicima smirivali starsti. Bilo je raznih komentara, ali svi su se složili da se radi nepotrebnom incidentu.
–Traže dokaz da crkva postoji, pa imaju ga, dobijali su ordenje od Vladike samo zbog toga što su bili direktori firmi koje su pomagale izgradnju crkvi i rekonstrukciju manastira, a pola od njih nije ni ušlo u crkvu. Dobijali su ordenje i ovi iz državnih i opštinskih struktura, bijesno je komentarisao jedan vjernik.
Sveštenici ne žele da govore do okončanja žalbenog postupka
Do okončanja žalbenog postupka, sveštenici kojima je uskraćeno gostoprimstvo u gradu i državi gdje su službovali, ne žele da daju izjave. Kažu da neće, kao i do sada, da doprinose negativnoj atmosveri u gradu. Na naše pitanje da li su pripadnicima MUP-a u Pljevljima vršili vjerske obrede na njihov zahtjev, jedan od njih je odgovorio da jesu.
–Redovno smo svetili vodicu u njihovim kućama, rezali slavske kolače, obavljali krštenja, vjenčanja, opijela, ali to nema veze sa njima ne treba ljude iz Pljevlja, ako rade u MUP-u gledati drugim očima i tražiti u njima krivca. To je pogrešno, kazao je jedan od protojereja.
Atak na ljudsko dostojanstvo i njegovo pravo na život i rad
Glavni Imam Husen pašine džamije Samir Kadribašić ogorčen je atakom države na vjerske zajednice
–Lično mislim da država ovim potezom želi skrenuti pažnju sa mnogo krupnijih stvari, kao što su teška ekonomska situacija i nezaposlenost. Znajući šta nas očekuje u dolazećoj kalendarskoj godini, kakvi nas problemi i koliko duboka ekonomska kriza očekuje, svejsno se želi, skretajući pažnju, po ko zna koji put, ponovo izvršiti udar na jednu od vjerskih zajednica. Nije teško zaključiti da su vjerske zajednice u Crnoj Gori uvijek i redovno dežurni krivci, te da, kada se god jave neki krupniji problemi u društvu, država ne njih reaguje, opet svjesno bacajući prašinu u oči građana, okomivši se na vjerske zajednice…
Ako već želi da se bavi pitanjem vjerskih zajednica za državu bi mnogo korisnije, svrsishodnije i humanije bilo da se pozabavi pitanjem oduzete imovine vjerskim zajednicama, pitanjem socijalnog i zdravstvenog osiguranja vjerskih službenika,…
Mišljenja sam da ovim potezom država samo nastavlja ono što je započela sredinom prošloga vijeka kada je vjerskim zajednicama oduzeta gotova sva njihova imovina. Samo što je ovoga puta u pitanju mnogo ječi atak, atak na ljudsko dostojanstvo i njegovo pravo na život i rad.
Ne mogu a da se ne prisjetim strašnih 90-ih godina prošloga vijeka, kada je država takođe se bavila pitanjem vjerskih zajednica, posebno Islamske zajednice na jedan najmonstruozniji i najbrutalniji način. I postavljam pitanje, ko će i kada nam neko dati konkretan i precizan odgovor, ko je, zašto i po čijem nalogu pucao u kandilje Husein- pašine džamije u Pljevljima, u tom hladnom januarskom praskozorju 90 i neke godine? Ko je i zašto zapalio i do temelja srušio džamiju u Bukovici?
Naravno, na ova i ovakva pitanja odgovor nećemo dobiti nikada. Kao što i proste odgovore na još prostija pitanja ne moramo ni davati, jer već neko ima spreman najkomplikovaniji mogući odgovor.
Na kraju, ja lično sam mišljenja da uopšte nije bitan naziv vjerske zajednice niti njen status. Bitna i najbitnija stvar u svemu je još jedan vid manipulacije građanima i zamagljivanja kristalno jasnog, da smo sami sebi najgori profesori, a još gori đaci…, mišljenja je efendija Kadribasić
